“Otvorio sam Pandorinu kutiju i oslobodio Frankeštajna”, kaže devedesetogodišnji Voli Konron, nazivajući svog dizajniranog psa “životnom greškom”.
Kako navodi BBC, australijski uzgajivač pasa stvorio je labradudla 1989. godine da bi zadovoljio specifične potrebe jednog para sa Havaja. Naime, supruga je bila slijepa i bio joj je potreban pas vodič, ali njen muž je bio alergičan na dugu dlaku koja je tipična za uslužne pse poput labradora. Konronovo rješenje bilo je ukrštanje pudlice i labradora. Na taj način njegovi klijenti dobili su malog psa sa poslušnošću i temperamentom labradora, ali sa kratkom i kovrdžavom dlakom, piše “National geographic“.
Ipak, eksperiment je doveo do nekoliko nenamjernih posljedica: labradudli su skloni brojnim zdravstvenim problemima, kao što su epilepsija i displazija kukova. Takođe su nevjerovatno slatki, što je bilo dovoljno da postanu popularna rasa kućnih ljubimaca uprkos njihovom genetskom nasljeđu.
Od nastanka labradudla ukrštene rase pasa postale su trend u svijetu. Konron kaže da je praksa podstakla uzgajivače da pudlice ukrštaju sa ‘neprimjernim’ pasminama, dajući prednost simpatičnosti, umjesto zdravlju psa.
Zdrvstveni problemi nisu svojestveni samo labradudlima. Mnogi mješanci su osjetljivi na nasljedne bolesti koje otežavaju život i psima i njihovim vlasnicima. To je još jedan razlog zbog kojeg je bolje da udomite neku kucu, umjesto da je kupite – čak iako to znači da pas kojeg udomite nema upadljivo ime pasmine.
