Svaki čovjek u nauci dobro zna, što više uči primjećuje koliko novog može da nauči. Naučili smo koji je virus u pitanju, da ima veliki opseg djelovanja, naučili smo da ne napada samo respiratorni sistem, nego kompletno i druge organe- kaže Tiodorović
– Situacija je krajnje ozbiljna, a odgovornost je na svakome od nas. Ljekari, medicinske sestre, medicinsko i nemedicinsko osoblje su do sada stekli veliko iskustvo, ali i njih je ova borba umorila, baš kao što je i narodu dosta korona virusa. Šta nas čeka do kraja godine, to niko ne može da kaže, ali spremamo dalju strategiju za borbu.
Ovo kaže u intervjuu za “Blic” prof. dr Branislav Tiodorović, dodajući da drugi talas očekujemo na jesen, te da ćemo ga dočekati svakako spremniji na više nivoa.
Prvi talas, drugi talas, prvi pik… Koji je ovo talas i koliko smo to pikova imali do sada?
– Ovo je još uvijek prvi talas, prvi pik desio se oko Vaskrsa, nakon toga počelo je opadanje, drugi pik nastupio je kao posljedica popuštanja mjera i prevelikog opuštanja. Upozoravali smo da je virus tu, da može doći do ponovnog razbuktavanja, da su opasni repovi epidemije, ali narod je pomislio da je sve gotovo. To je očekivano donekle, svi su pohrlili da se vrate svakodnevnom životu, živjelo se pod ograničenjima, bio je to taj prvi udar i narod je jedva dočekao da prodiše, ali eto, desio se drugi pik. Ovo što se sada dešava, posljedica je dešavanja u posljednjim danima kada su krenula okupljanja po gradovima, posebno imamo Beograd. U prva dva dana imali smo masovna okupljanja, neko je nosio masku, većina nije i mi to sada čitamo kao statistiku. Dakle, ovo je taj treći pik, ako nemamo okupljanja i ako se poštuju mjere koje sada važe za cijelu Srbiju, u toku sedmice možemo se nadati da će početi stišavanje. Nije to nikakva filozofija da izračunate kada vam nailazi naredni pik, imamo dan okupljanja, onda dodajemo, pet, sedam do 10 dana i to je to.
Oči javnosti uprte su u prognoze epidemiologa, pa stižu kritike na račun Kriznog štaba da ste negde pogriješili. Bilo je najava da će ljeto biti mirno, ali ipak nam se dogodio udar. Zašto?
– Niko tu ne griješi, sve zavisi u kom trenutku i u kom vremenskom periodu se daje prognoza. Ta prognoza da će ljeto biti mirnije izrečena je krajem maja, početkom juna, tada je situacija bila mnogo mirnija. Nakon ukidanja vanrednog stanja imali smo opadajuću tendenciju, zatvorili smo privremene kovid bolnice, brojke su padale, sve je ukazivalo da će ljeto biti mirno. Mi smo uvijek isticali da je virus tu, da je potrebna opreznost, ali došlo je do velikog opuštanja, svako je nastavio da živi kao da se ništa ne dešava.
I ko je kriv?
– Ne postoji krivica, postoji odgovornost. Ili se ponašaš odgovorno ili ne. Kada se narod jednom opusti poslije policijskog sata, teško ga je vratiti ponovo u stanje kontrole, zato su se i mjere uvodile postepeno. E sada, niko nije očekivao da će se usred epidemije uplesti politički faktor.
Šta je ono najgore što možemo očekivati u narednom periodu?
– Možda se meni čini, ali kao da su se ljudi uozbiljili posle ovakve statistike kakvu danas čitamo. U bolnicama je dosta mladih ljudi, imamo one na respiratoru. Svako treba da se zamisli kada čuje da je neka osoba koja je 1994. godište umrla. Jednostavno, virus može napasti svakoga, a sada su na udaru mladi jer su oni u najvećoj cirkulaciji. Vjerujem da se sada radi o smirivanju, ipak više se poštuju mjere, maska, distanca, dezinfekcija. Ali, postoji nešto drugo, narod se već umorio i od virusa i od ograničenja i od maski, i od preporuka i od mjera. Hoće ljudi da žive normalno, a to sada nije moguće. To nije samo kod nas, cijeli svijet ima identični problem i svi smo u borbi. Ali moram da kažem da postoji zamor i veliki pritisak zdravstvenog sistema koji je prenapregnut i doveden do ivice izdržljivosti. To se odnosi i na broj raspoloživih kapaciteta, na kadar, opremu i sredstva koja se u epidemiji troše neprekidno, a sve je angažovano do maksimuma. Ima zemalja kod kojih se javilo pogoršanje, znači mi nismo po tome izuzetak, varijacija na temu uvijek će biti, neko će uvijek misliti da je moglo bolje, da je moglo drugačije. Sad pooštravaš mjere, pa policijski sat, pa to izazove otpor, jer je stanovništvo bilo već pod presijom svih ovih mjeseci, to ima za posljedicu da ljudi psihički ne mogu da izdrže. Opet se vraćamo na medicinske radnike, setimo se da ti ljudi neprekidno rade, da su mjesecima koncentrisani samo na posao, a gdje su njihove porodice, njihov socijalni život? Treba istaći, naši zdravstveni radnici pokazali su spremnost, rade danonoćno, naravno raspoređeni u smjenama, ali opet ne izlaze iz kovid priče, a onda dođu u situaciju, kao što imamo primjer u Beogradu da nemaju slobodnih mjesta, da moraju da ih šalju u druge gradove, e to je ono najgore što možemo da očekujemo – da nam se bolnice prepune, a zdravstveni radnici se premore.
Šta danas znamo o koroni?
– Svaki čovjek u nauci dobro zna, što više uči primijećuje koliko novog može da nauči. Naučili smo koji je virus u pitanju, da ima veliki opseg djelovanja, naučili smo da ne napada samo respiratorni sistem, nego kompletno i druge organe. Covid-19 djeluje sistematski, ne možemo da kažemo da ne napada druge organe, poput organa za varenje, srce i vaskularne organe, bubrege, kod mladih možda će dati kao posledicu sterilitet, jer ima takvih naznaka. Ovo više nije respiratorna bolest, ovo što mi sada vidimo je sistemska bolest. Dalje, dolazi do tromboze krvnih sudova, onda to proizvodi moždane udare, srčane udare, to se odnosi na ljude koji imaju hroničnu bolest. Bolesti svakako mogu biti zastupljene i kod mlađih ljudi, pa korona izazove komplikacije. Pred sobom imamo neprijatelja koji nije nevidljiv, vidljiv je on i te kako. Prvo je bilo naznaka da se virus prenosi kapljičnim putem, da na razdaljini od metar i po pada dole zbog težine, sada imamo još jednu informaciju, a to je da se virus prenosi i vazduhom. E sada ne znamo šta je to što ga podiže, da li je strujanje vazduha u pitanju, poput vjetra ili kada uključimo klima-uređaj. Pratimo svakodnevno istraživanja u svijetu i iz dana u dan saznajemo nešto novo.
Guverner italijanskog regiona Veneto Luka Zaja izjavio je da je testiranje pokazalo da je virus korona koji cirkuliše u Srbiji agresivniji od onog koji je poznat u Italiji. Kako to komentarišete?
– Svako hoće sebe da opravda. Pošto je već “stručnjak” za medicinu, bolje neka objasni zašto je Italija platila takav ceh, pa im sada treba neki “srpski virus”. Naučno je dokazano da se virus ne razlikuje, da je svugdje u svijetu isti, tako da je ovo neistina.
Da li je možda došlo do mutacije?
– To još uvijek niko nije utvrdio. Postoje razna nagađanja, a ja ne volim da govorim o nečemu što nije stručno i naučno dokazano. Ono što je činjenica jeste da je veliki broj mladih ljudi inficiran i to zbog nepoštovanja mjera, sada imamo veliki broj virusonoša, te se virus lakše i učestalije prenosi zbog količine, pa samim tim daje i težu kliničku sliku. Možda to daje iskrivljenu sliku da je mutirao, u ovom trenutku naučnih dokaza nema.
Sve nas zanima šta nas očekuje do kraja godine?
– Ni oni u velikim svjetskim laboratorijama to ne bi mogli da vam kažu. Svi sada razmišljaju o taktici i strategiji, kako će strateški da zaustave virus, a to je naravno vakcinom. Može samo teoretski da se razmišlja, po principu iskustva sa gripom, kako će to proći na južnoj polulopti, sada recimo u Brazilu i Argentini, da vidimo da li će se tamo održati, koliko ljudi će biti pogođeno. Dalje, moramo pratiti kako se ponaša Australija koja je organizovana i izolovana, kako će tamo da se razriješi, onda možemo očekivati da će u zimskom periodu doći i do nas. Nadajmo se da će doći kao neka blaža forma, ali kažem nadajmo se. U svakom slučaju mi ga očekujemo na jesen i pripremamo se za to. Kliničari se bore sa teškom situacijom, spasavaju ljudske živote, oni sada nemaju vremena da razmišljaju o tome šta će biti u budućnosti. Svi mi ostali, epidemiolozi, infektolozi i imunolozi moramo da razmišljamo šta ćemo za jesen, a za jesen moramo da pripremimo strategiju po kojoj ćemo imati više kadra. Moramo da odmorimo ljude jer ovo ide u serijama, naši medicinari su spremniji u smislu da imaju više iskustva, ali umorni su, a sve ovo utiče na psihu.
Najavljena je izgradnja kovid bolnica, koliko će nam to značiti u drugom talasu?
– Ova zamisao izgradnje bolnica u Beogradu i Kruševcu je dobra, u Beogradu će imati 1.000 mejsta ako se ne varam, a u Kruševcu 500. Ima još jedna ideja, a to je da se bolnica u Knez Selu renovira i rekonstruiše, i to bi bila treća bolnica sa 500 kreveta. Dakle, mi moramo biti spremni, moramo imati objekte gdje ćemo smjestiti potencijalne obolele, a da ne remetimo rad zdravstvenog sistema jer postoje i druga oboljenja koja moraju da se liječe. Kovid je sada prioritet, ali ne zaboravimo da ljudi ne boluju samo od virusa. Jednom rječju, čeka nas velika borba, ali mi se pripremamo najbolje što umemo.
U kovid sistem uključeni su ljekari svih struka. I vaša kćerka prof. dr Danica Tiodorović, koja je dermatolog, liječi oboljele. Kakav savjet ste joj dali i koju poruku imate za sve medicinare?
– U onom prvom udaru bila je već u kovid sistemu i stekla je veliko iskustvo koje joj sada mnogo koristi. Veoma je važna zaštita, naši ljekari moraju da vode računa da štite sebe jer kada izađu iz bolnice oni kod kuće imaju porodicu, a kad se vrate na posao imaju pacijente. Dakle, svi zdravstveni radnici, pa na kraju i moja kćerka moraju da se čuvaju i štite. Da budu zdravi kako bi ispunili svoju ljekarsku misiju, a to je da spasavaju ljudske živote.
Vratiću vas u 1986. godinu kada ste boravili u Pasterovom institutu u Parizu. Da li ste tada mogli da zamislite da će se svet 2020. godine boriti protiv ovakve bolesti?
– Kao epidemiolog imao sam tu sreću da se usavršavam u Parizu. Još veću sreću imao sam što su me često pozivali na njihove naučne sastanke, simpozijume, na kojima su obrađivane te rijetke bolesti, epidemije koje su se dešavale u svijetu, pogotovo u Africi. Slušajući i učestvujući u tom radu u Pasterovom institutu meni se činilo u početku da to djeluje kao neka pretpostavljena budućnost, na skretanje pažnje na takav problem. Danas, gledajući iz ove perspektive i ove situacije u kojoj se svijet nalazi, pa i mi, vidim koliko je to bilo opravdano. Dobro je što sam imao priliku da tada čujem o novim zarazama i o mogućim epidemijama, o potencijalu koji nose različite bolesti, a posebno virusne. Takođe, tamo sam imao priliku da upoznam ljude poput Lika Montanjea, kao i njegovu ekipu, oni su prvi uspjeli da dokažu virus HIV-a, dobitnici su Nobelove nagrade. U više navrata boravio sam tamo, usavršavao se, to iskustvo mi je pomoglo tokom čitave moje karijere.
Zašto je važna vakcinacija protiv sezonskog gripa?
– Da bismo izbjegli mogućnost da dođe do ukrštanja, istovremenog delovanja korone virusa i gripa, veoma je važno sprovesti vakcinaciju protiv sezonskog gripa. Ova vakcina ne štiti od korone, već od sezonskog gripa, ali štiti od komplikacija koje mogu nastati kombinovanjem djelovanja jednog i drugog. To je ono što je Italija doživjela, u epidemiji gripa podvukla se i epidemija korone.
Kome se preporučuje?
– Za ljekare je obavezna, osim ako postoji neki opravdan pojedinačni razlog. Vakcina se preporučuje starijima, hroničnim bolesnicima, osobama sa slabijim imunitetom, dijabetičarima, onkološkim bolesnicima, naravno uz konsultaciju sa njihovim ljekarima, specijalistima koji prate njihovo zdravstveno stanje. Takođe, tu imamo i vakcinaciju trudnica, porodilja, jer one prirodno imaju oslabljen imunitet, opet napominjem, sve se to obavlja u dogovoru sa ljekarom.
