S najnovijim otkrićem ispostavilo se da je jedan dio oka vjerojatno otporan, što bi imalo ogromne posljedice u razotkrivanju koronavirusa, piše “N1“.
Riječ je o istraživanju 12 naučnika sa Sveučilišta Washington iz St. Louisa na rožnicama, koji su, polazeći od oštećenja što ga uzročnik herpes simplexa ostavlja na ljudskom oku, krenuli istraživati razine štete koju ljudskom vidu možda čine i drugi virusi.
Rezultate istraživanja objavio je naučni žurnal Cell Reports i u njemu se navodi da su, osim herpes simplexa, istraživali još i utjecaj na ljudsku rožnicu Zika virusa, te novog koronavirusa (SARS-CoV-2).
Naučnici su u dijelu istraživanja djelovanja virusa na ljudske rožnice, koristili rožnice posmrtnih donatora tijela za istraživanja. To da se herpes simplex bez problema razmnožavao po stanicama rožnice, nije bila nikakva novost.
Zbog toga u slučaju zaraze rožnice tim virusom naučnici u istraživanju i preporučuju da se, kako ne bi bilo goreg zla po vid, posegne za antivirusnim lijekovima. Naveli su čak i podatak da samo herpes simplex godišnje izazove čak 40.000 slučajeva slabovidnosti i sljepoće kod ljudi, pri čemu je riječ o potvrđenim slučajevima.
Sljedeći virus, Zika, predstavljao je već određeno iznenađenje. Ispostavilo se da se Zika kod miševa koji su bili zdravi, nije baš najbolje razmnožavao po stanicama rožnice. Kod ljudi je Zika virus ipak kadar izazvati upalu rožnice, tako da je zaključak istraživanja u tom dijelu da se Zika virusa kod miševa širi ako je riječ o miševima koji imaju problema s imunitetom. Kod ljudi naučnici, međutim, nisu išli sa zaključcima dalje od toga da se “u ljudskim rožnicama Zika virus može replicirati”.
Konačno, SARS-CoV-2. Kako bi objasnili mehanizam koji je opisivao da su rožnice ljudi koje su imali na raspolaganju, bile otporne na novi koronavirus, naučnici su se koristili navođenjem uloge citokina nazvanog IFNλR1, odnosno onoga što literatura navodi kao jednim od lanaca receptora interferona tipa III.
Riječ je o mehanizmu koji se pokazao da je, ako je bio aktiviran, štitio stanice rožnice od prethodna dva virusa. Bez njega Zika je prodirao u stanice, a herpes simplex čak 10 puta više nego Zika virus. Kod koronavirusa, međutim, stanice rožnice ostale su otporne na napad čak i kad je IFNλR1 u rožnicama bio blokiran.
“Otpornost tkiva ljudske rožnice na infekciju SARS-CoV-2 vjerojatno se regulira posebnim antivirusnim putem”, zaključili su, uz malu ogradu da su na koronavirus bile otporne “stanice rožnica svih donatora koje su ispitivali”.
Koji je to mehanizam ljudskih stanica, u ovom slučaju konkretno rožnica, a koji je kadar savršeno se odupirati napadu SARS-CoV-2, ono je što je ostalo otvoreno i što će biti predmet daljnjih istraživanja kako bi se još bolje objasnio virus i možda pronašao efikasan lijek.
