Koristeći se podacima sa mobilnih telefona jednog na tri Amerikanca, naučnici su, prateći njihova kretanja u toku proljeća, ustanovili koja su mjesta u prvom naletu pandemije bila najrizičnija, piše “Žena“.
Medicinski portal statnews.com donosi podatke tog novog istraživanja, u kome su uz dozvolu građana Amerike, naučnici pregledali njihova kretanja u toku proljeća i prvog talasa pandemije. Prema njihovim zaključcima, najveći izvori zaraze bili su restorani, teretane, kafići, hoteli i bogomolje. Zaključak naučnika je da, da su se posjete tim mjestima ograničile kako treba, ne bi bilo toliko slučajeva zaraze.
– Nismo zapravo saznali ništa novo, u to sumnjamo od početka. Prosto, neke aktivnosti su rizičnije od drugih – komentariše Ameš Adalja sa Džons Hopkins centra za zdravstvenu bezbjednost, koji, iako nije učestvovao u ovom istraživanju, kaže da je to potpuno logičan ishod istraživanja.
U istraživanju su naučnici pratili kretanje 98 miliona ljudi u maju mjesecu. Mapirali su najposjećenije lokacije i odatle prema postojećim podacima zaraženih pratili kako se širila infekcija. Tako su simulirali širenje infekcije u Čikagu, Njujorku i San Francisku.
– Rezultati našeg istraživanja pokazuju da je moguće izbjeći tako razorne slučajeve epidemije. Kratkoročna zatvaranja najopasnijih mjesta u pogledu infekcije mogla su da donesu mnogo bolje rezultate, a da pritom ekonomija ne trpi previše – kaže Jure Leskovec sa Stenforda, jedan od autora ove studije.
Recimo, u Čikagu je 10 posto mjesta odgovorno za 85 posto infekcija, a to su uglavnom restorani, fitnes centri i bogomolje.
Ono što je još jedna bitna razlika koju je pokazalo ovo istraživanje je i da je bitno u kom dijelu grada živite.
– Ljudi u siromašnijim dijelovima grada kupuju češće, a manje. Dakle, češće idu u radnju, a radnje u tim dijelovima grada su manje i lakše se stvara gužva, dakle, duže se i zadržavaju unutra. U bogatijim naseljima, ljudi u radnju idu rijeđe, kupuju na veliko i u velikim supermarketima, gdje je moguće održati distancu – kaže dalje Leskovec.
Rizik od infekcije povećava se sa vremenom provedenim u zatvorenom javnomg prostoru, a naučnici na osnovu ove studije kažu da bi u takvim, zatvorenim javnim prostorima, trebalo ograničiti rad na 20 posto ukupnog kapaciteta.
– Analiza dešavanja iz proljeća važna nam je sada, kako bismo mogli da bolje postavimo stvari – kaže Adalja, koji je inače infektolog. On se slaže sa tim da treba maksimalno ograničiti kapacitete zatvorenih javnih prostora, kao i da treba insistirati na nošenju maski i držanju distance.
