Jedna je od naučnika koja je sekvencirala Sars Cov 2. Njen video o razlikama između PCR i serološkog testa bio je objavljen u gotovo svim medijima u zemlji, a to je bio povod za veliki intervju za BUKU.
Lana je govorila o PCR testiranju, o tome šta znače antigenska testiranja, kao i zašto je apsurdno ne testirati ljude sa blagim simptomima, a mi intervju prenosimo u cjelosti.
Šta je to PCR testiranje i kako ono funkcioniše?
PCR testiranje je molekularno-dijagnostička vrsta analize i definitivno najpouzdanije testiranje trenutno ukoliko pričamo o SARS-CoV-2 virusu. Dobro je pitanje kako funkcioniše s obzirom da veliki broj ljudi to shvata kao biohemijsku analizu gdje aparat radi sve i generiše rezultate u dvadesetak minuta. PCR zahtjeva manuelni rad, trenirano osoblje biologa i laboratorijskih tehničara i visoko specijalizovanu opremu. Analiza se vrši iz brisa oro i nazofarinska i podrazumijeva ekstrakciju nukleinske kiseline, u ovom slučaju RNK, i amplifikaciju (umnožavanje) specifičnih regiona RNA specifičnih samo za SARS-CoV-2.
Svjedoci smo velikog porasta broja oboljelih od KOVID-19. Kako zapravo otkriti koliko ih je? Je li Pcr metoda jedina, i da li u podatke treba uključivati i brze antigenske testove, što mnogi čine?
PCR metoda naravno nije jedina, ali je trenutno najpouzdanija i još uvijek je zlatni standard u detekciji patogena. Antigenski testovi su brzi i ne zahtjevaju visoko specijalizovanu i skupu opremu. Suštinski, oni detektuju proteine na površini virusa i korisni su ukoliko su osobe u piku infekcije i mogu detektovati pacijente koji imaju najviše šanse da prošire infekciju. U skladu sa rečenim, često mogu biti lažno negativni ukoliko je koncentracija virusa niža od detekcijskog nivoa instrumenta za analizu. Teško ćemo odrediti tačan broj zaraženih, zbog niza razloga. Veliki broj slučajeva prođe potpuno asimptomatski, ili sa vrlo laganim simptomima, i ti slučajevi najčešće prođu “ispod radara”. Razmjera se kreće od 1/5 (detektovani/stvarno zaraženi), pa do 1/10 ili više.
Koliko su precizni rezultati PCR testiranja s obzirom na to da neki naučnici govore o tzv lažno pozitivnim rezultatima, drugim riječima da neki ljudi imaju pozitivan rezultat, a zapravo u sebi nose tzv. mrtvi virus i nisu više zarazni?
U dijagnostici SARS-CoV-2 virusa, i prema mom dosadašnjem iskustvu, mnogo su češći lažno negativni rezultati koji se mogu javiti iz niza različitih razloga. Lažno pozitivni rezultati se javljaju najčešće uslijed laboratorijske kontaminacije i detekciju tzv. mrtvog virusa ne bih nazvala lažno pozitivnim rezultatom s obzirom da je osoba bila pozitivna na virus. I u našoj laboratoriji se dešavalo da osoba bude pozitivna na PCR testiranju 28 dana nakon infekcije. Pretpostavlja se da ta osoba više nije zarazna i da PCR zbog visoke senzitivnosti i velikog broja amplifikacijskih ciklusa detektuje fragmente mrtvog virusa.
Mnogi takođe prigovaraju činjenici da smo se previše oslonili na rezultate PCR testiranja, te da bi trebalo pratiti i kliničku sliku pacijenta, te da je ona mnogo bitnija od samog nalaza testiranja?
Svakako se slažem sa tom konstatacijom. U našem zdravstvenom sistemu se stvari gledaju “crno-bijelo” što se sigurno ne bi smelo raditi. Imamo pacijente u pandemiji sa obostranom upalom pluća i pratećim simptomima, negativnim na PCRu I zdravstveni radnici ih tretiraju kao negativne, što mislim da je potpuno besmisleno. PCR prije svega može biti lažno negativan iz više razloga: nepravilno uzet bris, koncentracija virusa može biti ispod detekcionog nivoa itd. Takođe, virus se može spustiti do pluća i da se ne nalazi više u oro i nazofarinsku koji se koristi kao uzorak za detekciju. U svakom slučaju, mislim da se mora uzeti u obzir kompletna klinička slika pacijenta i da je PCR test svakako odličan dodatak dijagnostici, ali sigurno ne jedini.
Šta mislite o masovnom testiranju putem antigenskih testova koje je sprovela Slovačka?
Generalno jako zagovaram masovna testiranja. Kao što sam spomenula, antigensko testiranje nema senzitivnost kao PCR testiranje, ali definitivno može da izoluje ljude sa visokom koncentracijom virusa, samim tim visoko zarazne ljude, i na taj način smanji širenje infekcije. Činjenica je da je sigurno bilo lažno negativnih rezultata, ali se isto tako smanjio prenos infekcije detekcijom pacijenata pozitivnih na virus.
U Republici Srpskoj su prestali da testiraju ljude sa blagim simptomima, te se ide na testiranje težih slučajeva, šta o tome mislite?
To je informacija koju nisam znala. Generalno, ljude sa izraženim simptomima KOVID-19 bolesti možemo prepoznati po kliničkoj slici specifičnoj za bolest i izolovati. Takvi pacijenti mogu imati i negativan PCR rezultat, što definitivno ne znači da su negativni. To je ta kompletna klinička slika o kojoj smo govorili. Čitava poenta PCR testiranja je detekcija asimptomatskih i blago simptomatskih slučajeva, a koji naravno mogu širiti zarazu i ne znajući da su inficirani. Tako da bih to što se sada radi u Republici Srpskoj mogla nazvati potpuno apsurdnim i svakako lošim za susprezanje pandemije.
Kako Vam se čini ponašanje ovog virusa? Je li on ipak izrazito sezonalan virus ili se to još uvek ne može zaključiti?
Ne bih se usudila da ga nazovem sezonskim virusom, bar ne još uvijek. Za razliku od influence, ima veću ratu širenja zaraze, posebno u populaciji koja nema kolektivni imunitet. Ipak je ovo i dalje novel virus i postoji još veliki broj nepoznanica.
Da li Vas je ova pandemija iznenadila?
Mislim da je iznenadila cijeli svijet, pa svakako i mene. Generalno, ljudi koji su u prirodnim naukama su svjesniji opasnosti od virusnih epidemija, i znaju koliko smo uvijek blizu takvom razvoju događaja. Uvijek smo se bojali da to ne bude neka hemoragična groznica, kao Hanta ili Ebola, ali ispostavilo se da i „obična“ respiratorna infekcija moze izazvati ogromne probleme.
Kada očekujete vakcinaciju u našoj zemlji i šta mislite o trenutnom takmičenju u proizvodnji vakcine?
Vakcinaciju u Bosni i Hercegovini očekujem naredne godine. Nekako mislim da bi u ovo doba pandemije trebala biti kolaboracija, a ne kompeticija, ali u svakom slučaju nisam najpozvanija da o tome pričam, pa bih stala na ovom odgovoru.
Zašto je toliko problematično spominjati kolektivni imunitet u kontekstu virusa korona?
Zato što suštinski ne znamo koliko nam traje imunitet nakon infekcije. Relativno je čest broj reinfekcija za samo par mjeseci od prve infekcije. Znamo da se imunitet razvija u prvih par sedmica nakon infekcije. I dalje nismo sigurni da li je jačina infekcije povezana sa količinom antitijela, pošto čak i potpuno asimptomatske osobe razviju imuni odgovor. Ono što ne znamo je koliko dugo smo zaštićeni imunim odgovorom koji steknemo.
