Naučnici su otkrili da se sijede kose možemo osloboditi prirodnim putem. Pojedinačni slučajevi ovakve transformacije su bili poznati i ranije. Ali, sudeći po najnovijim istraživanjima, gotovo svaka osoba koja rano osijedi je sposobna na to. Sada stručnjaci pokušavaju da shvate mehanizam ovog procesa.
Svi imaju sijede
Obično ljudi počinju da sijede poslije 35 godina, ali mnogo toga zavisi od genetskih predispozicija i pola. Dakle, žene postaju sijede kasnije nego muškarci, a Evropljani se sa prvim sijedim vlasima mogu suočiti skoro 20 godina ranije nego imigranti iz Afrike i Azije. Ipak, između 45 i 65 godina, sijeda kosa je primijetna gotovo kod svih ljudi. Prema podacima istraživača, kod 74 odsto ljudi do tog uzrasta, sijeda kosa zauzima skoro trećinu glave.
Najčešće objašnjenje je starenje. Smatra se da s godinama kosa gubi boju uslijed iscrpljivanja folikula dlake, tačnije smrti melanocita koji se nalaze u njima. Odnosno, to su ćelije, koje proizvode dva oblika pigmenta melanina: eumelanin i feomelanin. Upravo od njih zavisi da li će osoba biti plavokosa, smeđa, crnokosa ili crvenokosa.
Ponekad je sijeda kosa povezana sa zdravstvenim stanjem ili preživljenim stresom. Dakle, dokazano je da nedostatak vitamina B12, vitiligo (poremećaj pigmentacije na određenim dijelovima kože) i bolesti štitne žlijezde doprinose stvaranju sijedih pramenova. Pored toga, urođeni poremećaji imuniteta mogu ubrzati proces.
Još 1980-ih godina, biolozi su objasnili da ako se miševi u materici zaraze virusom mišje leukemije, oni će poslije rođenja vrlo brzo osjediti. To znači da su problemi sa pigmentacijom u korelaciji sa urođenim imunitetom, ali nije bilo jasno kako.
Tek 2018. godine, američki istraživači su otkrili da je jedan od proteina, MITF, koji reguliše proizvodnju melanina u melanocitima, takođe povezan sa genima koji kontrolišu urođeni imuni sistem. U eksperimentima na miševima, u čijim melanocitima ovaj protein nije prisutan, sintetizovano je previše interferona. Ove supstance izazivaju odgovor imuniteta kada virus uđe u ćeliju. Njihov višak je ometao proizvodnju samih melanocita, zbog čega su se kod miševa pojavile sijede dlačice.
Pod stresom
Uprkos skepticizmu nekih stručnjaka, naučnici su opisali nekoliko slučajeva gdje je kosa bukvalno postala sijeda preko noći. Po mišljenju istraživača sa univerziteta Harvard, najvjerovatnije, stres doprinosi gubitku matičnih, unipotentnih ćelija melanocita, koje se nalaze u folikulima kose. Kao rezultat toga, prestaje proizvodnja pigmenta, a kosa gubi boju.
Stres najvjerovatnije doprinosi gubitku matičnih, unipotentnih ćelija melanocita, koje se nalaze u folikulima kose. Kao rezultat toga, prestaje proizvodnja pigmenta, a kosa gubi boju.
Biolozi su ubrizgavali crnim laboratorijskim miševima toksin, koji je kod njih uzrokovao jak fiziološki stres. Nakon injekcija, nivo kortikosterona kod glodara se povećao trostruko, a noradrenalina desetostruko. Oba ova hormona se intenzivno proizvode upravo u stresnoj situaciji.
I isto vrijeme, miševi koji su primali toksin zajedno sa analgeticima, imali su istu količinu kortikosterona i noradrenalina kao i životinje iz kontrolne grupe, kojima nije ubrizgavan toksin.
Nakon injekcija, glodare su brijali kako bi ubrzali rast kose. Nakon par nedjelja pojavila se nova dlaka, ali skoro 30 odsto je bila sijeda. Dalji eksperimenti su pokazali da su pod stresnim uslovima unipotentne ćelije melanocita nestale iz folikula, što je izazvalo brzo sijedenje. U ulozi posrednika bio je noradrenalin.
Autori rada pretpostavljaju da se u stresnoj situaciji u organizmu oslobađa noradrenalin, koji primorava matične ćelije koje se moraju pretvoriti u melanocite, da se dijele i migriraju. Obično se ove ćelije rijetko razmnožavaju, ali kada se proces ubrza, njihovi resursi se brzo troše. Osim toga, matične ćelije mogu u potpunosti napustiti folikul ili mogu da ne budu u stanju da nadoknade snabdjevanje melanocitima. Očigledno, ovo dovodi do gubitka pigmentacije i pojave sijede kose.
Bez konzervansa i vještačkih boja
Međutim, upravo ovakva „stresna sijeda kosa“ je reverzibilna, sigurni su naučnici sa Univerziteta Kolumbija (SAD). Poučavali su 397 pojedinačnih dlaka, koje su uzete od 14 zdravih dobrovoljca različitog uzrasta i porekla. Neki uzorci su bili potpuno sijedi, a drugi samo djelimično.
Pokazalo se da u relativno mladom uzrastu, sijeda kosa se često pojavljuje zbog stresa. I čim se situacija vrati u normalu, kosa dobija svoju prvobitnu boju.
Istraživači su se orijentisali na srednju brzinu rasta dlake (oko centimetar mjesečno), uporedili su boju pojedinih dijelova sa određenim periodima života njihovih vlasnika i događajima koji su se dogodili.
Pokazalo se da se u relativno mladom uzrastu seda kosa često pojavljuje zbog stresa. I čim se situacija vrati u normalu, kosa dobija svoju prvobitnu boju. To se dogodilo sa trideset petogodišnjim Evropljaninom čiju kosu su proučavali.
Pored toga, stručnjaci su pronašli sličnu vezu prilikom analize dvobojne kose tridesetogodišnje žene azijatskog porijekla. Formiranje sijede oblasti duge dva centimetra se podudaralo sa vremenom nesklada u njenoj porodici, razvodom i prisilnim preseljenjem. Nakon povratka u normalan život, boja kose se vratila u potpunosti.
Ukupno je prebrojano više od deset slučajeva takvog reverzibilnog sijedenja kod ljudi od 9 do 39 godina. U prosjeku je za oporavak bilo potrebno isto onoliko vremena, koliko i za gubitak boje: oko tri mjeseca. I to ne samo na glavi, nego i na ostatku tijela.
Po mišljenju autora rada, ovo omogućava da se pretpostavi da su i drugi mehanizmi starenja ljudi možda djelimično reverzibilni. Ali da bi se to saznalo, potrebno je prvo shvatiti kako i zašto se kosi vraća prvobitna boja. Time će se istraživači baviti u narednim godinama, piše Srbija danas.
