Neuralink je ugradio svoj prvi “brain-computer interface”, skraćeno BCI-čip u ljudski mozak. Suosnivač kompanije Elon Musk napisao je 29. januara na svojoj platformi X da su rezultati “obećavajući”.
Razvoj je trajao osam godina. Od svog osnivanja 2016. godine kompanija je razvijala kompjuterski čip koji se implantira u mozak i prati aktivnost hiljada neurona. Čip, nazvan “Telepathy”, sastoji se od male sonde s 1.024 elektroda pričvršćenih na fleksibilne niti, koje su tanje od ljudske kose, piše bizinisinfo.
Svaka elektroda bilježi električnu aktivnost neurona u mozgu, ali ne “upravlja niti usmjerava” neurone.
Neuralink kaže da želi pomoći pacijentima s neurološkim bolestima kao što su paraliza ili sljepilo izazvano neurološkim deficitom. Međutim, Musk također povezuje moždani čip s drugim ambicijama koje podsjećaju na naučnu fantastiku. “Budućnost će biti čudna”, rekao je Musk 2020.
Musk želi povezati mozak s kompjuterom, kako bi pristupio informacijama i sjećanjima, zakopanim u dubinama mozga. Ovo podsjeća na naučno-fantastični film “Matrix” iz 1999. godine.
Poduzetnik Musk je također govorio o opremanju ljudi “supervizorskim” sposobnostima i omogućavanju ljudske telepatije. Ovo bi, kako je rekao, moglo pomoći čovječanstvu da pobijedi u ratu protiv umjetne inteligencije.
Ali, jesu li Muskove naučno-fantastičneideje uopće izvodljive? Odgovor je: „Nisu!”, smatraju stručnjaci.
– Ne možemo čitati misli ljudi. Količina informacija, koje možemo dekodirati iz mozga, vrlo je ograničena – ističe Giacomo Valle, neuroinženjer sa Univerziteta u Chicagu.
Juan Alvaro Gallego, BCI istraživač na Imperial College u Londonu, slaže se s kolegom iz SAD-a. Teško je zamisliti da BCI mogu čitati naše misli, rekao je Gallego. – Osnovni problem je u tome što zapravo ne znamo gdje i kako se misli pohranjuju u mozgu. Ne možemo čitati misli, ako ne razumijemo neuro-mehanizme – rekao je Gallego za DW.
Musk je prvi put predstavio Neuralink-tehnologiju 2019. godine. Tada je pokazao svinju s Neuralink-čipom ugrađenim u mozak kao i snimak majmuna, koji svojim umom odnosno mislima kontrolira reket za stolni tenis. Međutim, BCI-potencijal to uveliko premašuje.
Gallego ukazuje na to da je tehnologija prvobitno razvijena kako bi pomogla u komunikaciji ljudima s ozljedama kičme ili stanjima kao što je Locked-in sindrom. Kod tog sindroma, pacijent je potpuno svjestan, ali ne može pomaknuti niti jedan dio tijela osim očiju i osjeća se kao zatvorenik u vlastitom tijelu.
– Kada bi se interna komunikacija ovih pacijenata, odnosno kada bi se njihove misli mogla prevesti u riječi na kompjuteru, to bi promijenilo njihov život – ističe Gallego.
U takvim slučajevima, BCI su koncipirani da snimaju električne signale iz neurona u motoričkom korteksu (regija moždane kore uključena u planiranje, kontrolu i izvršenje spontanih pokreta) i da ih šalju u kompjuter, gdje se zatim pojavljuju u obliku teksta.
Vjeruje se da motorički korteks nije uključen u razmišljanje. Umjesto toga, tijelu se šalju upute za kretanje, kao što su pokreti jezika i mišića vilice prilikom govora. Ono što elektrode stvarno bilježe je motorički plan – tačnije krajnji rezultat svih procesa u različitim dijelovima mozga (senzornim, jezičnim, kognitivnim) potrebnim za kretanje ili govor.
Dakle, BCI zapravo ne bilježe misli, nego plan mozga za micanje prsta u jednom smjeru, nogu tamo ili otvaranje usta kako bi proizveo zvučni signal kao što je “Aah”.
– Naučnici su također pokazali da mogu pročitati namjeru motoričkog korteksa da čita ili oblikuje slova – kaže Gallego.
Složenim modeliranjem, s priključenim kompjuterom, paralizirani sudionici na testu su mogli otkucati 90 znakova u minuti, što je bio proboj.
Još jedan naučni skok dogodio se 2016., kada je Barack Obama, tadašnji američki predsjednik, stisnuo robotsku ruku Nathana Copelanda. Copeland, paraliziran nakon prometne nesreće, osjetio je Obamin stisak ruke i dodir kože.
– Ovo je pokazalo još jednu sposobnost “brain-computer interfacea”, skraćeno BCI. Umjesto da koristi elektrode, koje snimaju mozak i tumače predstojeće pokrete, on stimulira mozak sićušnim strujama odnosno elektro-signalima, koje bude osjetila – rekao je Gallego.
U slučaju pacijenta Copelanda, BCI nazvan Utah Array je implantiran u njegov mozak kako bi se poboljšala funkcija disfunkcionalnog dijela njegovog nervnog sistema.
Uređaj, koji je napravio konkurent firme Neuralink, implantiran je u senzorni korteks pacijenta i povezan sa senzorima na kraju njegove robotske ruke. Kada se Copeland rukovao s Obamom, ovi senzori su poslali signale, koji su doveli do toga da elektrode u senzornom korteksu stimuliraju regiju mozga odgovornu za “ruku”. To je omogućilo Copelandu da “osjeti” predsjednikov stisak ruke i dodir kože.
Osim toga, jednom pacijentu s ozljedom leđne moždine, uzrokovanom nesrećom na biciklu, ugrađen je minijaturni uređaj/čip za prijenos informacija na relaciji mozak-kičma. To mu je omogućilo da ponovo prohoda i da se normalno kreće kao i prije nesreće. Koristeći ovaj mini-uređaj, moždani signali su uspjeli da se povežu s motoričkim regijama kičmene moždine ispod oštećenja i tako premoste povredu.
Ove nove mogućnosti BCI-ja predstavljaju novu generaciju dubinske moždane stimulacije, odnosno tretmana, koji uključuje implantaciju elektroda u područja mozga, kako bi se pomoglo ljudima s poremećajima aparata za kretanje.
– Ove tehnologije postoje već neko vrijeme. Duboka moždana stimulacija primjenjuje se od 1990-ih na hiljadama pacijenata s Parkinsonovom bolešću – podsjeća Gallego.
Do sada su se moždani kompjuterski čipovi -BCI-ji, poput Neuralinka i Arraya iz Utaha koristili samo u pojedinačnim slučajevima.
– Sve kliničke primjene BCI-ja su još u fazi istraživanja i nisu implementirane u kliničku praksu – kaže neuroinženjer Valle.
Neuralink je prošle godine pokušao dobiti odobrenje Američke agencije za lijekove FDA da testira svoju tehnologiju na ljudima. Međutim, nadležni organi su odbili taj zahtjev, navodeći značajne sigurnosne probleme. Odobrenje FDA je konačno stiglo u maju 2023.
Operacija mozga nije dječja igra. Čak i ako invazivna metoda, potrebna za povezivanje kompjuterskog čipa BIC s mozgom prođe dobro, postoji rizik od infekcije ili odbacivanja uređaja od strane imunološkog sustava dugo vremena nakon implantacije.
Dugoročno, kaže Valle, BCI nosi sa sobom “brojne etičke probleme” koji se moraju pažljivo razmotriti i to od istraživača, kompanija, agencija za financiranje, regulatora i samih korisnika.
