Četiri i po decenije karijere danas je svrstava u red najvećih i najpopularnijih pjevača narodne muzike, a svaku priliku da evocira uspomene doživi kao novi podsjetnik na to da, bez obzira na slavu i bogatstvo, uvijek treba da ostane sa obje noge na zemlji. Zorica je rođena 29. juna 1955. godine u Beogradu kao najstarije i jedino žensko od četvoro djece. Na svijet je stigla kao plod veze koja je počela nakon jedne romantične scene.Moja majka Zlatija bila je dijete sa sela koje je moj otac, tada prelijep i markantan čovjek, prevario sa kesom bombona. Naime, radio je kao šef na gradilištu dok se pravila Ibarska magistrala, jer je u neku ruku bio “crna ovca” svoje bogate porodice. S druge strane, mama je čuvala ovce u Vraniću pored Beograda, kada ju je tata spazio, donio joj te čokoladne praline i “prevario” je. Tako sam se ja rodila. Naravno, njegovi su bili protiv te veze, ali su ih moji ujaci posjetili i bukvalno natjerali tatu da oženi mamu koja je već bila u blagoslovenom stanju. Ljubavna priča mojih roditelja nije imala ni sretan početak, ni sretan kraj. Jednostavno, oni nisu bili jedno za drugo, zbog čega su se rano i razveli. O ocu ne volim mnogo da govorim, ali je mama zaslužila da se spominje i nju ne smiju da zaborave ni moja djeca. Svi smo je u kući, pa čak i Miroljub, zvali bakica sve dok nije preminula prerano, u 51. godini života. Bila je borac koji je četvoro djece izveo na put, smatrajući da sve što joj je život nametao tako mora da bude – počnje svoja sjećanja pjevačica.
Razvod roditeljaje u njenoj glavi napravio zbrku. Dok je u majčinom domu u Smederevu živjela u velikoj oskudici, kod oca je u prjestonici mogla da osjeti sve blagodeti života.
– Danas bi moja majka Zlatija, da je živa, bila ponosna na to šta sam sve postigla, ali je na moju sreću uspjela da osjeti uvažavanje koje smo stekle kod ljudi i promjenu našeg standarda. Ja sam primjer kako ništa u životu ne može brzo i preko noći, ali ne treba gubiti nadu. Naime, imala sam trojicu braće, Ljubivoje i ja smo od istih roditelja, a potom je mama rodila još dvojicu u drugom braku. Svi smo živjeli zajedno. Svojim očima mogla sam da se uvjerim koliko je težak posao radila u ciglani, jer sam joj nosila doručak koji se sastojao samo od hljeba i flaše vode. Živjeli smo u velikoj nemaštini, jer je imala jadnu platu, pa se dešavalo da smo jedno jaje dijelili na četiri djela. Jedne godine, mama mi je kupila tri broja veće cipele da bih mogla da ih nosim nekoliko sezona. Kao nove bile su mi velike, a kada su mi postale taman, đon se pocjepao pa je očuh morao da ih veže žicom. Jednostavno, nije bilo za bolje. Spavali smo na slamarici, sve četvoro djece, i ujutro se budili mokri jer bi se ovi najmlađi upiškili i po nama – opisuje Zorica, koja je po nekoliko mjeseci godišnje provodila uz tatu,prenosi Expres
