Sa druge strane, ističe da je Šaban još prije četiri godine sastavio testament, te da je on još tada saznao da sve što ima ostavlja – ženi i deci.
“Kada budem došao u Srbiju, otići ću kod Goce da se vidimo i popričamo, i naravno, posjetiću grob mog velikog prijatelja Šabana. Ne znam zašto svi pričaju i pišu loše o Goci kad je ona žena zmaj! Pa da li znate da smo sve u euro vratili gazdama klubova koji su pare dali unaprijed?! Sav novac je isplaćen. Malo poslije sahrane smo to regulisali i sada nikom ništa ne dugujemo. Ja sam Šabanu zakazivao te svirke, a on je sve pare uzimao unaprijed. Šabanu se nikad nije desilo da ima prazan lokal, uvijek sve napuni do posljednjeg mjesta’, kaže Zvonko “Svetu“, pa nastavlja: ‘On je meni mnogo pomogao u karijeri i za mene je bio i ostao najbolji čovjek kog sam upoznao u životu. Mi smo imali neke naše tajne i drugi vid komunikacije, to nemam sa ostalim pjevačima. Nikad mu neću zaboraviti sve što je za mene uradio! Pa da li znate da ja sve u životu što sam postigao, a postigao sam dosta, dugujem njemu?! Baš sve, jer sam ja sa njim počeo da radim prije 17 godina.”
Zvonko, koji je danas izuzetno cijenjen estradni menadžer u Austriji, radi sa mnogim pjevačima, ali za Šabana koji mu je bio iskreni prijatelj ima samo riječi hvale.
Njemu se kralj narodne muzike povjerio i kada je sastavio testament.
“Šaban je napisao testament još prije tri, četiri godine i tada sam znao da sve ostavlja svojoj djeci i ženi. Pa i kome će drugom nego porodici. On je najviše volio svoju porodici, obožavao je djecu i Gocu. Ona je veliki čovjek, prava dama. Da nije bilo Goce, Šaban bi sve pare potrošio. Volio je da pjeva, samo nije volio putovanja i čekanje po aerodromu. Dok je on skitao i provodio se u kafani, Goca se brinula o djeci. Pa sve troje su završili visoke škole, a to je sve njena zasluga. Goca je pametna žena, školovana… Kao par, ona i Šaban super su funkcionisali. Za nju mogu sve najbolje da vam kažem. Ma za cijelu porodicu Šaulić”, rekao je Zvonko.
Takođe, on se osvrnuo i na pjevačevog vanbračnog sina Roberta, kog je Šaban dovodio u Austriju.
“Robertu je isto pomagao. Pored toga što mu je kuću napravio, vodio ga je po Beču i nalazio mu posao, ali ovaj nije htio da radi. Znate kako je na Zapadu – mora da se radi, nema druge, niko neće za džabe da ti da pare. Ne možeš čim dođeš u Beč da budeš direktor, a Robert je to htio. Nije mogao Šaban za njega da ide i da radi. Pa nikom nije lako da radi, ali šta ćeš.”
