Vladimir Marjanović, svekar ubijene pjevačice “Granda” Jelene Marjanović (33) i otac Zorana Marjanovića (40), optuženog za njeno ubistvo, oglasio se poslije podizanja treće po redu optužnice protiv Zorana i istakao da je na lešu njegove snahe pronađeno pet nepoznatih DNK tragova.
Naime, Vladimir je na svom Fejsbuk profilu okačio nekoliko postova u kojima je jasno aludirao na to da njegov sin nije ubio svoju suprugu.
– Na patici i na lijevoj obali su dva DNK, na vešu i trenerci, kao i na prstu, sa kog su ubice skinule burmu. Ukupno pet DNK, od tri različite nepoznate osobe – napisao je Vladimir, indireknto upućujući na svoj stav da bi istražitelji morali da ispitaju koje nepoznate osobe su dodirivale njegovu snahu, skinule joj prsten sa desne ruke i tako ostavile svoje biološke tragove na njenom tijelu.
Za oca optuženog Zorana sporno je i to što “nije ispitano kretanje svih prisutnih na nasipu, kao ni njihov DNK“.
Podsjetimo, Više javno tužilaštvo je 20. aprila podiglo treću optužnicu protiv Zorana Marjanovića, kojom ga tereti za svirepo ubistvo svoje supruge Jelene 2. aprila 2016. na nasipu Crvenka u Borči.
– U optužnici stoji da su kobnog dana na nasip došli Jelena, Zoran i njihova kćerka Jana. Jelena je otišla da trči, a Zoran i Jana su neko vreme bili zajedno, da bi Zoran u jednom trenutku ostavio dijete na nasipu, spustio se do kanala i ubio Jelenu, nakon čega se vratio kod djeteta – podsjeća izvor.
I sam Zoran, ali i njegov otac više puta su demantovali ovu verziju tragičnog događaja. Iako Vladimir u tužilaštvu nije želio da svjedoči, prvi je u javnosti iznio teoriju o tome da je njegovu snahu ubio tajkun.
– Pravi ubica je Jelenin ljubavnik, tajkun! Šutio sam sve ovo vrijeme jer sam se bojao da će mi neko ubiti djecu! Od prvog dana svi znamo ime ubice, ali smo mislili da policija pošten odradi svoj posao. Kad ono, da bi prikrili tragove i sačuvali tajkuna koji drži pola Beograda, oni hapse mog Zorana! – ispričao je medijima Vladimir nakon što je njegov sin bio uhapšen u septembru 2017. godine, piše “Espreso“.
