KANAL, ŠIBLJE I BLATO
Ta njegova tvrdnja, iznijeta na suđenju koje je prekjuče počelo u Višem sudu u Beogradu, pred vijećem sudije Jelene Škulić, suprotna je od ranijeg iskaza datom na saslušanju u Višem tužilaštvu 15. septembra 2017. godine, kada je uhapšen zbog sumnje da je ubio suprugu.
– Podvlačim da nijednog momenta nisam silazio s nasipa i nisam prilazio mjestu gdje je kasnije Jelena nađena – tvrdio je u istrazi Marjanović.
U istrazi je utvrđeno da je blato na Marjanovićevim pantalonama istog sastava kao i ono s mjesta gdje je nađeno Jelenino tijelo 3. aprila 2016. godine, dan poslije njenog nestanka. Upravo zbog te ranije tvrdnje da “nije silazio sa nasipa”, nije mogao ni da objasni kako se blato istog sastava našlo na njegovim nogavicama. Sporno blato je, međutim, na suđenju, objasnio time da je tokom potrage za Jelenom, pred zoru, sa bratom i snajom, ponovo otišao do nasipa, gdje je, kako je dobio informaciju, nađen Jelenin mobilni telefon.
– Po šiblju sam sa porodicom pretraživao u nadi da ću nešto pronaći. Bio sam u istoj garderobi koju sam nosio i prethodnog dana, naišli smo na gomilu šuta i dalje se nije moglo, pa smo se vratili kući – ispričao je optuženi muž na suđenju.
SVJEDOCI
Pored toga, nelogičnost u njegovom iskazu je i tvrdnja, iznijeta ranije i na saslušanju pred tužiocem, da kada su 2. aprila 2016. godine Jelena, njihova maloljetna kćerka Jana i on došli na nasip i kada je žena otišla da trči tu su “bili brojni svjedoci koji su ih vidjeli i koji su vidjeli Jelenu kako je sama otišla na nasip”. Pri tom iskazu je ostao i na suđenju, navodeći da je brojne prolaznike pitao da li su vidjeli Jelenu, iako u istrazi ni tužilaštvo ni policija nisu uspjeli da nađu te ‘brojne svjedoke’ koji bi potvrdili njegove izjavu.
TELEFONSKI POZIVI
Optuženi udovac je tvrdio da se zabrinuo što se Jelena ne javlja na mobilni telefon, te da je pomislio da joj je pozlilo jer je postila. Ispričao je da je zvao i policiju, ali da su oni, kako je kazao, ignorisali taj poziv, nakon čega se obratio prijatelju policajcu. U istrazi je tvrdio da ju je kada je primjetio da je nema ‘sigurno zvao pet, šest puta’, kao i da je odmah poslije toga pozvao prijatelja, policajca iz Policijske ispostave Borča, da bi ga on posavjetovao šta da radi. Vještačenje njihovih mobilnih telefona pokazalo je da je Zoran samo jednom pozvao suprugu. Nakon toga zvao je oca Vladimira, pa brata Miloša i tek poslije njih dvojice okrenuo je broj prijatelja policajca.
POLICIJA
Zoran je na suđenju naveo i da je nestanak supruge prijavio u Ulici 29. novembra (sjedište Policijske uprave za grad Beograd), i to oko 20 sati, i da kada se vratio u Borču, tu su bile policijske ekipe koje su već tražile Jelenu. Međutim, policijske ekipe su na nasip u Borči došle tek oko 22.30 sati, kada je Zoran već bio tu. Iz tog razloga je i dalje sporno šta je radio i kuda se kretao od momenta kada je napustio zgradu PU za grad Beograd do trenutka kada su patrole došle na nasip u Borči i krenule da traže Jelenu, piše “Blic“.
