Jedna njegova pjesma nosi njeno ime. Stalo je u njoj toliko lijepih emocija, onih koje samo može da kaže zaljubljeni muškarac.
Upoznao ju je 1979. godine. Susret sa njom bio je filmski, odnosno u njegovom slučaju čista poezija.
“Ona je, baš kao u mojoj pjesmi, došla tiho, nezvana, sama… i ostala u meni zauvijek. Bila je siromašna studentkinja iz studentskog doma, reprezentativka u gimnastici…. Od prvog susreta nismo bili se razdvajali duže od dva dana, osim kad sam imao koncerte daleko od grada u kojem smo živjeli. S Oljom sam mogao da provodim sate i sate u razgovoru i šetnji. Kad bih otišao negdje bez nje, pomišljao sam: “Bože, što mi nedostaje to stvorenje”, rekao je Đorđe Balašević. (Tportal.hr, 2013).
Zavodili su jedno drugo, osvajali, gradili ljubav, a onda je uslijedila prosidba.
“Otišao je na more, a ja u Zrenjanin kod majke. Sutra uveče on se javlja iz Pule, čujem u pozadini tamburaši pjevaju pjesme koje je on naručio. Pitam ga zašto me zove tako kasno, bilo je oko pola jedan u noći. A on kaže: ‘Vidi, dai li se ti udala za mene?’. Počela sam da se smijem kao luda misleći da je to još jedna od njegovih fora. Tako je dobio smijeh umijesto odgovora. Sutrada ujutru neko zvoni. Na vratima – Đole”, ispričala je prije nekoliko godina za hrvatsku “Gloriju” Olivera Balašević.
Vjenčali su se i dobili troje djece, Jelenu, Jovanu i Aleksu. Dobili su i unuke, njihova kćerka Jovana i zet Aleksandar Jovanović imaju dvije kćerke, piše “Žena“.
Sve ove godine, a nakupilo se njih dosta, niti Đorđe ide bez Olivere, niti Olivera ide bez Đorđa.
Ljubav tako i treba da izgleda.
“Možda bih ja bio sretniji da imam ružnu ženu (smijeh). Naravno da ne bih. Napisao sam u jednoj pjesmi – moja ljubavnica, saborac i moj najbolji drug. To je ta priča. Ljepota nije da dosadi, nego se nekako navikneš na nju. Ona je meni upropastila život zato što nisam mogao da gledam druge djevojke, jer nisam mogao da nađem ljepšu od nje. I meni je to bio uvijek problem… Bili smo negdje na nekom koncertu, pa su momci u bendu bili kao malo na*aljeni i kažu – mi smo bend koji nikada ne muva ribe. Ja kažem: “Muvajte”. Oni pitaju: “Pa je li ti ne muvaš?!”. A bile su neke dvije individue u videokrugu i onda sam ja rekao: “Jesu li ove ribe bolje od moje žene? Nisu. I što bih ja sad naskakivao na njih? Kad mi nađete neku bolju ženu od Olje, ja ću da se potrudim da joj napišem pjesmu”. Svijetu se ne može ugoditi, a aneks moj te izreke: Ne treba mu se ni ugađati!”.
