Džavid, koji pored toga što je bio Azrin suprug, muziučar je koji decenijama sarađuje s poznatim pjevačima narodne muzike, a sada se pojavio i progovorio o saradnji s estradnim zvijezdama, pa i o radu sa Donom Ares.
On je otkrio i da li je teže raditi sa velikim pjevačkim imenima ili sa onima koji tek započinju karijeru.
– Najteže mi je reći sa kim je bolje raditi, ali mogu da kažem ko je najbolji od onih sa kojim sam sarađivao. Svi su dobri, svi su kvalitetni i velike zvijezde, ali ne mogu da ne spomenem Šerifa Konjevića. On je neprikosnoveno najbolji vokal, glas koji se neće ponoviti sigurno je Šaban Šaulić, pa Dona Ares, Halid Bešlić, Džej… Kad bih krenuo da nabrajam, trebalo bi mi sigurno par sati. Svi su dobri, a ovi mladi ako imaju uskostvo, isto doživljavaju muziku kao i ostali. Sve je stvar momenta– ispričao je Džavid i otkrio ko je za njega kao producenta veći izazov – velike zvijezde ili nove pjevačke nade.
– Uvijek je izazov neko ko je mlad, nema karijeru i iskustvo, pa je izazov da ga ne neki način usmjerim – odgovorio je i dodao da je uvijek znao da ubode pjesmu za pjevače. A na pitanje da li je nekad predvidio da će određena numera sigurno biti hit, odgovorio je:
– Svakako, nikad nisam fulao. Svaka pjesma koju sam radio za Šerifa, Kemala Malovčića, Šemsu Suljaković, Muharema Serbezovskog bila je hit. To su pjesme koje se pjevaju već 20 godina. Možda je najveće ubjeđenje da radim pravu stvar bila pjesma „A ja sam te volio“ koju sam napisao za Hakalu. To je pjesma za koju sam sto posto bio siguran da će proći odlično i tako je i bilo – istakao je Džavid.
Kako je za Šemsu Šuljaković napisao nekoliko hitova, on je opisao i kako izgleda njegovo stvaralaštvo kao i da legenda narodne muzike nije uvek u stanju iz prve da otpeva ono što se traži od nje:
– Sve je stvar momenta. Dešavalo se kod nje da jednu riječ nije mogla da otpeva čitav dan, jer je baš ta riječ bila bitna u pjesmi. Ja sam je doživio na jedan način, i ako se tako ne izvede, propala pjesma. I tako je i bilo. Sutradan ju došla, iz cuga otpjevala pjesmu, zadnji milimetar one emocije i snage je dala i otpjevala. To sve zavisi od raspoloženja, nekad čovejk ima neke svoje privatne probleme i nije raspoložen da pjeva – rekao je muzičar i dodao da i nakon četiri decenije karijere i dalje ima snage i volje da stvara u studiju.
Iako se njegovo ime mahom vezuje za narodnjake, ne krije da sluša sve žanrove.
– Slušam sve, nemam problema sa tim, jedino ne slušam džez. I Senidu, Mileta Kitića, Miroslava Ilića, Tomu Zdravkovića, Šabana, Šerifa, Enisa, slušam sve i Jala i Bubu i Nućija, ma sve. Pratim sve. Svačiji uspjeh cijenim, svaka čast svima koji naprave posao, na tome uvijek čestitam – istakao je Džavid.
Nakon Donine smrti, Džavid se nije oglašavao o njihovom odnosu, nikada nije otkrio razloge svađe, a jedino o čemu je govorio jeste kako su izgledali Donini posljednji dani:
– Kada čovjek dođe u fazu gdje je svjestan da odlazi, ne treba mu zamjerati na to što kaže. Pa tako nisam ni ja, jer je to ipak sama ona znala, to je bolest. Mi koji nismo prošli kroz to ne možemo pričati o tome, ali ona i ja smo prošli kroz razne faze i znamo u našim srcima da nikada ništa loše ne mislimo o našem braku. Ne zamjeram joj ni na čemu, jer znam da u dubini duše nije mislila ništa loše . Pogotovo kada to ode na mozak i glavu, to sve ode u drugi pravac- pričao je Džavid, koji ni tada nije progovorio o razlozima zbog kojih se njegovo ime nije našlo na umrlici među ožalošćenima:
– Još u aprilu lekari u Danskoj rekli su koliko će živjeti. Bukvalno su u dan pogodili koliko je preostalo života. Njena jedina želja nakon tog saznanja bila je da te posljednje dane provede sa familijom i kod kuće. Nije bilo više načina za liječenja ili bilo šta, pa je tako preminula u kući. Samo joj se smanjila težina, pa su joj ljekari davali određene lekove. Nije imala bolove, pa se možda na taj način nije mučila- poručio je kompozitor.
