– Kako s ove tačke gledate na snimanje serije “Viza za budućnost”?
Kao djevojčica sam učestvovala na takmičenju monodrame u Sarajevu, na kojem sam pobijedila. Tada su u žiriju bili reditelj Sulejman Kupusović, glumac Zoran Bečić i glumica Amra Kapidžić. Kad sam pobijedila, reditelj Kupusović je mojoj mami rekao da imaju u planu snimanje serije. Nije prošlo dugo vremena i dobila sam poziv da dođem na čitaću probu za lik Merime. Tu su bili svi glumci, a ja sam tada čitala na slogove. Uživala sam te tri godine na snimanju i sa ponosom mogu reći da sam glumila s velikanima glumačke scene.
– Imali ste mnogo scena s Nadom Đurevskom i Ljubišom Samardžićem, koji više nisu s nama. Kako ih pamtite?
Kad pomislim na trenutke provedene s njima, uvijek se sjetim smijeha. Bili su pozitivni ljudi, puni životne energije i iskustva i, naravno, bili su mi, vjerovali ili ne, stariji prijatelji. Voljela sam glumiti sa pokojnom Nadom. Ona me često znala zagrliti na ulici kad bismo se srele. Bila je topla kao da je stvarno moja nana. Ljubiša je uvijek bio raspoložen za smijeh i za neki dobar glumački savjet i niti jedno od njih me nije odvajalo od odraslih diplomiranih kolega. Moram naglasiti da sam posebno voljela Sulejmana Kupusovića i da mi je mnogo pomogao u mom glumačkom putu. Njegovu smrt sam veoma teško podnijela, a on je u šali znao reći da ćemo seriju snimati dok se Merimica ne uda.
– Postoji li neka anegdota iz tog vremena?
Često su me ljudi znali vući za rukav da im dam autogram, a kod kuće sam plakala što me zovu Merima. Djevojčici od osam godina nije lako da se nosi s tolikim teretom. Iskreno, tada nisam voljela svu tu slavu, ali sve u svemu, i dan-danas se priča o seriji “Viza za Budućnost” i djevojčici Merimici tako da sam, očigledno, uradila nešto kako treba i na to sam, iskreno, ponosna.
– Niste nastavili glumačkim putem?
Imala sam veliku želju da upišem Akademiju, pokušala sam tri puta i nisam primljena. Nije me to sramota reći, jer odlično znam da nije bilo do mene, ali o tome ne bih govorila. Samo mogu reći, da sam neke stvari znala na vrijeme, drugačije bih postupila. Sad, kada na sve to pogledam s ove tačke gledišta, drago mi je što nisam nastavila u tom smjeru. Čitava ta situacija mi je otvorila oči i što se tiče mog pogleda na život. Glumu volim i danas, samo je gledam očima odraslog čovjeka od skoro 25 godina. Sve u svemu, u srcu uvijek nosim lijepe trenutke u vezi s tim periodom mog života.
“Imam velike planove u budućnosti pa ne želim da se vežem ni za posao ni za mjesto. U sretnoj sam vezi šest godina, a on je moj najbolji prijatelj i oslonac. Kad god nađem priliku, družim se s raznim životinjama, koje posjete moju baštu. U svemu imam podršku svoje majke, koja je, zapravo, moja jedina porodica. Iskrena da budem, živim jedan ispunjen i sretan život”, zaključila je Lejla za “Avaz“.
Ljudi me prepoznaju
“I danas me ljudi prepoznaju, neki odmah shvate ili po mojim očima ili kad progovorim, a neki kažu da nikad ne bi pogodili da sam to ja”, kaže Zvizdić.
