On je rođen 1957. godine u Srebrenici. Odrastao je u Cazinu, u Sarajevu je završio studij srpsko-hrvatskog i hrvatsko-srpskog jezika i južnoslavenskih književnosti.
Skoro cijeli radni vijek je proveo u novinarstvu, i to od listova “Male novine” i “Krajina”, do “Oslobođenja” i “Večernjeg lista”, zatim na Radiju Cazin, RTV-u Bihać, RTV-u Sarajevo te u RTVBiH, gdje je proveo najveći dio novinarskog rada.
Pisao je i objavljivao u mnogim regionalnim listovima i časopisima. Osim novinarstva, bavio se publicistikom i književnošću.
Objavio je roman “Tomašica – vjetar tišine”. Nakon penzioniranja jedno vrijeme proveo je kao saradnik Radio-televizije Unsko-sanskog kantona. Objavljivao je u više regionalnih listova, publikacija i časopisa.
Poseban ton u njegovom novinarsko-publicističkom interesiranju je ratna tematika i dokumentaristika rata u BiH. Dobitnik je novinarske nagrade „Srđan Aleksić“ i Povelje Grada Bihaća „26. februar“ za izuzetna ostvarenja i postignute rezultate u oblasti novinarstva u ratnom i poslijeratnom periodu, a naročito za nesebičan doprinos na očuvanju i razvoju društveno odgovornog novinarstva i promociju ljudskih prava te istinskih vrijednosti humanizma, piše “Avaz“.
Cijela porodica Sadiković ostala je vjerna novinarskoj profesiji kojom se godinama časno bave njegova supruga Mujesira, sin Muhamed i kćerka Azra. Porodica, krajiško novinarstvo, kolege i prijatelji ostali su bez velikog čovjeka, novinara i hroničara jednog vremena kojega će se s tugom, ali i s ponosom trajno sjećati. Termin dženaze i ukopa Mirze Sadikovića, bit će objavljeni naknadno.
