Kako je sam rekao, kada je saznao da mu je otac ubijen, imao je samo šesnaest godina.
– Oko jedan sat poslije ponoći policajci su zakucali na naša vrata. Bili su smušeni, dobili su zadatak od nadređenih da nam jave loše vijesti, ali nisu znali kako to da urade. Kada sam čuo šta se desilo, a imao sam tada samo 16 godina, morao sam da kažem majci i sestri da je tata ubijen. Sada, poslije ovoliko vremena koje smo proveli u neznanju, ne mislim da ćemo ikada saznati ko je ubio mog oca i njegove kolege, ni zbog čega. Za ovih 28 godina, bilo je nekih tragova i dokaza u istrazi. Recimo, sadržaj torbe koju je moj otac nosio sa sobom na kraju je završio u jednim hrvatskim novinama. Te njegove stvari i zabilješke nekako su morale da dođu do hrvatskih novinara. Po mom mišljenju, to je bio najopipljiviji trag koji je mogao da se prati tada – izjavio je on.
Kako je dodao, vjeruje da sada, 28. godina kasnije, pravda nikada neće biti zadovoljena, i on nikada neće saznati ko je bio ubica njegovog oca.
– Kada je ubijen, nestala je njihova dokumentacija. Konkretno, moj otac je imao u torbi bilješku objavljenu u hrvatskim novinama. Između ostalog, pošto sam ja trenirao rukomet, imao je spisak nas 15, koji smo imali 15-16 godina, koji smo za reprezentaciju. Onda su oni objavili spisak svih nas kako smo mi četnici, da li smo regruti, šta li, a imali smo tada 15 godina. Tom linijom se moglo ući u trag, ali 28 godina poslije, mislim i da mnogi činovnici nisu ni živi – dodao je voditelj, piše “Blic“.
