– Uglavnom rintam u pozorištu. A kada me film zakači, to ne znači doprinos filmskoj umjetnosti. Ima tu mnogo glumaca koji samo to rade. Mi smo drugo nešto. Mi igramo predstavu i sutra je već neka druga na repertoaru.
Dobili ste zvijezdu na Trgu Slavija, koja podsjeća na one na Bulevaru slavnih u Holivudu.
– Ako ovo bude trajalo, što je vrlo važno, značit će nešto za nas glumce. Ali kod nas ne traje ništa tako dugo. Baš me interesuje šta će dopisati ispod moje zvijezde.
Ali vi trajete dugo?
– Ja sam od dobrog materijala sazdan (smijeh). Ne znam od kakvog je ovo materijala. Ko zna šta će biti sa zvijezdom. Neće je valjda neko, ne daj bože, uništiti.
Dosta radite. Da li vas to održava u životu?
– To je ljubav. Dobro je kada ljudi rade ono što vole. Ja volim ovo što radim. Takođe, radim i nešto drugo što manje volim, ali i to na kraju volim. To je nešto što po kući radim: dobro usisavam, čistim prašinu, nosim stvari…
Vi ste među najstarijim vozačima u Srbiji. Da li i dalje vozite?
– Vozim, ali moram svake godine da idem na pregled. Ali to ima i dobrih strana. Moram da se pregledam svake godine bar jedanput.
Koliko vam je ljubav bila bitna u životu?
– Uvijek i samo ljubav. Nikada mržnja. To ne valja. Mržnja truje ljude. Ne samo sebe već i okolinu. To nije dobro. Ljubav je jedinstvena. Kada se dvoje vole, to je ljubav. Jedino ako nemate briga. Imate ljudi koji nemaju para, nemaju šta da jedu, pa im je važnije to šta će pojesti nego ljubav. A kada govorimo o muško-ženskim odnosima, to dođe na kraju kada se sve sredi.
Koliko nas je siromaštvo otuđilo od ljudi?
– To je vječita briga.
Jednu doktorku redovno zovete, a to je vaš stomatolog?
– Jao, pa otkud vam sada to (smijeh). Zovem ja sve doktorke, medicinske sestre. Razne ljekare. I muško i žensko.
I šta kažu? Da ste dobro?
– Pa da, ali samo tako kažu. Ja najbolje znam kako sam.
Djelujete dobro?
– Pa djelujem. To može da prevari nekada.
Da li imate neku neostvarenu želju?
– U Beogradu ima mnogo luksuznih hotela. Meni je želja da imam jedan takav hotel. Tu bih naselio sirotinju. To već liči malo na politiku, ali zamislite dole za najstarije koji se slabo kreću, pa onda idemo po spratovima… Za sirotinju, za stara lica, za one koji nemaju gdje. Ja bih takav hotel. Hotel za ljude koji traže utjehu, prenosi “Kurir“.
