Poštovani gospodine Emire Hadžihafizbegoviću,
Proteklog vikenda gledao sam Vaš intervju u emisiji Centralni dnevnik s gospodinom Senadom Hadžifejzovićem, gdje insinuirate da u mom pokretanju inspekcijskog nadzora na Univerzitetu u Sarajevu (UNSA) i Akademiji scenskih umjetnosti (ASU) po pitanju regularnosti upošljavanja gospode Danisa Tanovića i Damira Šagolja te mnogih drugih protupravnih radnji stoji neka, kako Vi to kažete, agenda, prenosi “Avaz“.
Vi se iščuđujete, koristite sva naučena sredstva facijalne ekspresije, u želji da Vam ljudi povjeruju. Zatrepere friški brci konjokradice na Vašem licu koje ste namjenski zapustili za novu ulogu u filmu uvaženog dekana gosp. Pjera Žalice, kojeg, između ostalih, eto i Vi branite. Rukicama mašete, čini mi se da bi vam očne jabučice iskočile iz duplji od količine zgroženosti da nemate naočale.
Duboko ste potreseni nad pitanjem svih pitanja dok mene i “tajnu organizaciju” koja stoji iza mene prozivate da ciljamo na najvažniju instituciju koja determinira Sarajevo kao vrlo ozbiljan kulturološki centar, nejasno mi je ono što pokušavate reći, ali vidim da sam, po Vama, očito neki čovjek loših namjera.
Vi ne iznosite materijalne dokaze, ali se pitate ko to stoji iza mene, običnog drznika koji se, eto, usudio javno progovoriti o nepotizmu, kriminalu i korupciji, a suštinski samo tražiti da se provodi zakon i poštuju njegove odredbe. Vi kažete da ne znate ko je to ko mene podupire, ali da imate neku “šuhu” i da je to jednostavno tako, vrlo to slikovito eksplicirate i širokoj javnosti saopštavate da Vi posjedujete supermoći “šuhe” i to upoređujete sa psom labradorom koji ima “šuhu” kad traži drogu. Ja sam inače mislio da psi koriste njuh kada, naprimjer, traže drogu, ali izgleda, po Vašim tvrdnjama, da je “šuha” glavna i insanu i hajvanu, te bi se samo za njom trebalo voditi.
Poštovani Emire Hadžihafizbegoviću, znam da volite fraze iz svijeta nogometa, volite reći da Vam je nešto nabačeno na volej, samim tim se nećete začuditi, evo kad se i ja radujem ako mi se nabaci na volej, naročito nakon niskih udaraca i prljavih startova, te se začudim kako to Vi kao državljanin Republike Hrvatske izazovete i počinite udes sa smrtnih ishodom u Republici Hrvatskoj, ali ne budete kažnjeni na način kako to zakon propisuje. Zamislite samo da ja kojim slučajem imam tu “šuhu” labradora, pa da ne znam kako, ali nekako mislim da znam, pa javno ustvrdim da ste pošteđeni od strane obavještajne službe Republike Hrvatske, ali zauzvrat Vi morate da ispunite neku agendu koju su vam oni zadali, jer se Vi, a kako čujem i Vaš sin, nalazite na izvoru korisnih obavještajnih informacija ovdje u drugoj državi (Bosni i Hercegovini), čiji ste, eto, također državljanin.
Takva insinuacija iznesena u javnost, čije jedino uporište je “šuha”, bi se bez obzira na sve pretvorila u ozbiljnu sumnju i optužbu, naročito ako bi još tome recimo kao i Vi napravio uvod u kome bi naglasio da inače nisam sklon teorijama zavjera. Zato je bolje da se kanimo supermoći “šuhe” svojstvene Vama i labradorima, pa sagledajmo situaciju potkrijepljenu dokazima. Možda je u sve umiješala prste i gđa. Darinka, da ne ostane bez svog gosp. Ante, ali nekako kako vrijeme prolazi, čini mi se da nema više ni Darinke, a ni Ante?
Ja uopće nemam namjeru ponovo objašnjavati sve nezakonite radnje koje su počinjene na UNSA-i i Akademiji scenskih umjetnosti (ASU) i ostavljam to inspekcijskim, istražnim i sudskim organima. U par navrata sam javno objavio dokumente i inspekcijske nalaze, ali Vi sve to i dalje nazivate blasfemijom. Da bilo ko drugi koristi ovu riječ, a Vi ste čovjek koji obožava upotrebu strancizama, ja bih se začudio jer ona bukvalno i jedino znači bogohuljenje i napad na Boga, ali kako Vi sebe kao i sve one koje u ovom slučaju branite na ASU, zajedno sa vrhunskim poglavarom UNSA-e, rektorom gosp. Rifetom Škrijeljom, stavljate u poziciju bogova, kojih se ovozemaljski zakoni u našem kantonu ne tiču, a kamoli da se na njih odnose, onda je sve više nego jasno.
Vi duboko vjerujete i mislite da se ljudi trebaju ne samo diviti nego i klanjati Vašim nagradama koje ne propuštate da istaknete i nabrojite u svakom svom medijskom nastupu. Koliko znam, jednom vjerniku ne priliči samohvalisanje ili idolopoklonstvo, naročito ako uzmemo u obzir da su ovozemaljske nagrade jedna strana medalje, uzmimo posljednji slučaj Nobelove nagrade Peteru Handkeu, one ne garantuju da je dobitnik pošten, plemenit, da nije fašista, da nije sklon zaobilaženju zakona, u krajnjem slučaju da nije licemjer, ali pošto Vi volite strancizme, neka bude riječ: hipokrita.
Kažete da sam udario na porodicu dekana Pjera Žalice, ali zaboravljate da su sva tri člana te porodice uposlenici UNSA-e, cijela obitelj na bužetu, a podaci su javni i svima dostupni (preuzeti na: www.anticorrupiks.com/registarZaposlenih). To je kao da se zapitam kolika je plaća Vašeg sina koji je uposlenik kabineta člana Predsjedništva, a Vi me optužite da sam vam udario na porodicu, jer šta jedan obični građanin BiH ima da se to pita. A evo ja pitam, isto kao što pitam koliko ste Vi u vrijeme obnašanja Vašeg mandata ministra kulture KS dodijelili para firmi “Refresh”, čiji je jedan od vlasnika dekan Pjer Žalica?!
Znamo već da je njegova firma iz budžeta Federacije BiH u periodu 2009. do 2013. godine dobila 1.052.656,00 KM, koje nikada nisu opravdane, a svi ti filmovi ni dan danas nisu snimljeni. Pa koristim ovu priliku da zamolim sadašnje Ministarstvo kulture i sporta KS da javno objavi koliko ste im Vi, gospodine Hadžihafizbegoviću, dodijelili novca u svom mandatu za sve nesnimljene filmove, ali u svakom slučaju se mogu pozvati na Zakon o slobodi pristupa javnim informacijama, te ih naknadno javno objaviti.
Pitam se, također, koliko ste platili sinu dekana Pjera Žalice za plakat predstave “Tri sestre” u Kamernom teatru čiji ste Vi direktor, a gospodin Žalica predsjednik Nadzornog odbora, ali i reditelj spomenute predstave. U međuvremenu, vrlo ste aktivni, te društveno angažirani, pa tako Vi proglasite Isusa Hrista mrtvim, Milorada Dodika bahatim, zamjerate opusu MP Thompsona, ali sve populistički i ciljano, samo ukoliko i kada Vi imate koristi od zamjeranja.
Onda se malo opustite i prošetate Lepu Brenu crvenim ćilimom u gradu za koji tvrdite da ga ja i moja tajna organizacija želimo spriječiti u njegovom kulturološkom progresu. Čudite se u emisiji kako sam se ja upustio u tako neprincipijelnu, ružno kreiranu avanturu u bici za moja prava, ali samim tim i za vladavinu prava općenito i pravnu državu bez povlaštenih i svih ljudi jednakih pred zakonom.
Priznajem, jesam, ma koliko to zvučalo nevjerovatno, ali ću, siguran sam, izaći kao pobjednik. Ne zato što sam ja poseban, nego je zakon jasan i precizan, te će u skladu s tim kad-tad biti proveden i primijenjen zbog svih počinjenih falsifikovanja, zloupotreba položaja, diskriminacije na UNSA i ASU, a ako ne u vrijeme trenutnog mandata šestorke u Kantonu Sarajevo, onda nakon njega, a ako ni tad, onda jednog lijepog dana, ali znam da ćete Vi, gospodine Hadžihafizbegoviću, i dalje plivati, kao što ste plivali u bivšem, u sadašnjem, a tako i u nekom budućem sistemu.
Bićete Vi i dalje sjajan fah glumac, što iskreno mislim, a biti fah glumac znači da nečiji habitus i interpretacija obuhvataju određeni dijapazon tipskih uloga, primjera radi: napaćen, lihvar, priglup, glup, varalica i sl. Kada je Gospodar Svjetova dijelio talente, stas i glas, nije nam dao baš sve svakome. Tako da će kao i do sada neki ostati uskraćeni za one klasične: Hamleta, Ričarda III, Kralja Lira itd.
Nadam se da ćete Vi, gospodine Emire Hadžihafizbegoviću, u bliskoj budućnosti biti samo sjajan i beskrajno koristan fah glumac, ali da nikad više nećete biti neki ministar, direktor, član upravnog odbora Fondacije itd., doduše insan snuje, a ipak stranka odlučuje.
Odlučuju također urednici, direktori i vlasnici šta da objave ili ne objave, pa koristim priliku da pozovem TV1 i Oslobođenje, gospođu Vildanu Selimbegović i gospodina Sanjina Bećiragića, da konačno javnosti puste intervju u kojem Vi novinara nazivate: glupanom, neobrazovanim, a u pripremi razgovora i smetljarom… Samo zato što se on ne slaže sa Vašim mišljenjem i postavlja pitanja koja se eto Vama ne sviđaju, gdje su pare i filmovi koji nikad nije snimila firma “Reresh” dekana Pjera Žalice, kako se raspoređuju sredstva, šta je tu problem da dekan Pjer Žalica, kako Vi kažete, dobije “sitnih” 472.000,00 KM, ali sada sa novim pravnim subjektom («Forum») i nekim novim filmom (preuzeti na: www.fondacijakinematografija.ba).
Vi ne vidite ni sukob interesa što ste u Upravnom odboru, što dodjeljujete novac, a onda igrate u tim istim filmovima i naplatite honorar. Možete se Vi bahatiti, vrijeđati novinara, govoriti neistine u ime predsjednika UO kojeg ste preglasali i sve to možete, jer znate da nakon snimanja možete otići do redakcije i nadležne zamoliti, a možda i narediti, ili u krajnjem slučaju, ako treba, i suzu pustiti, zar je to problem školovanom glumcu sa toliko utakmica i (ne)moralnih varijabli u nogama, samo da se snimak ne objavi, jer ste se Vi nekako i nešto u međuvremenu preračunali i sabrali. Vama je to dozvoljeno i dostupno, jer Vas se možda neki plaše, drugi sigurno imaju interese, dok treći neće da se zamjeraju, ali ja opet mislim da bi javno prikazivanje tog snimka bila sjajna prilika za početak katarze kako za ovo posrnulo društvo, tako i za Vas lično, a i da vidimo i neko drugo lice gospodina Emira Hadžihafizbegovića.
No, da se vratimo na Vaš intervju koji je povod ovom pisanju: Kad dobro razmislim, shvatam da sam povlašten, jer me Vi optužujete i prozivate što je puno bolje nego da me Vi, upravo takvi kakvi jeste i na način kako to Vi činite, ne dao mi Bog, hvalite i branite. Mislim da je u konačnici bolje biti onaj koga Vi optužujete bez obzira na dokaze, nego onaj koga branite iz svojih ličnih interesa.
Vi koji kažete da i “mene pored svega volite”, nemojte molim Vas, jer ja nisam meritoran (još jedan strancizam koji često koristite) u sferama ljubavi iz interesa, te Vas ovom prilikom molim, ukoliko se sretnemo, da me ne pozivate na kafu kao što najavljujete. Nego popijte Vi tu kafu sa Danisom Tanovićem, Damirom Šagoljem, Pjerom Žalicom, popijte kafu s njima “jedan na jedan” ili kolektivno, prepričajte, ponovite i divite se “šutnji kao odgovoru” od strane nabrojanih (Tanović, Šagolj, Žalica), veličajte sve to kroz citat Marka Twaina koji ste meni uputili: “Na kokoši se ne puca iz topa, samo im kažeš iš”.
Vi tako mislite i to je Vaše pravo, ali nemojte zanemariti bitnu činjenicu da “iz prazne ne puca”. Znamo dobro, i Vi i ja, da neki od nabrojane gospode kojim slučajem imaju neke municije zasigurno bi me zasuli granatama, kako je svojevremeno Ratko Mladić tukao “Velušiće”.
A što se kokoški tiče, spomenutih u drugom dijelu gore navedenog citata, prošle su mnoge godine prevare, ali nisu sve kokoši postale strašljive, pa nekoj kad kažeš “iš”, ona bi te mogla “piš”.
Srdačan pozdrav,
Ahmed Imamović
