Glumac Davor Dujmović, nazaboravni Perhan iz filma Emira Kusturice “Dom za vješanje”, 31. maja 1999. godine digao je ruku na sebe. Sa samo 30 godina Davor je okončao svoj život vješanjem u Novom Mestu u Sloveniji, prenosi “Avaz“.
Savršen za Mirzu
Ulogu koja je obilježila njegov kratki život dobio je slučajno. Išao je u drugi razred muzičke škole i nakon nastave odlazio je do oca koji je radio na tržnici Markale.
Jednom prilikom je svratio na sok u obližnji restoran, u kojem su bili Emir Kusturica i njegov asistent, koji je pitao Davorovog oca može li njegov sin učestvovati na audiciji za film “Otac na službenom putu”. On je pristao, a ispostavilo se da je Davor savršen za ulogu Mirze.
Iako prozvan velikim glumačkim talentom, Akademiju scenskih umjetnosti nije upisao. Kako je izjavio 1996. godine, nije nikad ni pokušao, jer mu je to bilo glupo nakon 800 sati provedenih pred kamerom.
Sa 18 godina fenomenalno je odigrao Perhana, nakon kojeg je proglašen za jednog od pet najboljih glumaca u Evropi. Svjetski kritičari upoređivali su ga s Dastinom Hofmanom (Hoffman).
Odlazak djevojci
Početkom nesretnih devedesetih godina, tvrdilo se iz njegovog okruženja, postao je ovisan o heroinu. Nekoliko puta pokušao se liječiti, ali bezuspješno.
– Ono što donosi heroin ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. U početku je bilo “ja sam mal’ pa sam radoznal’”, ali radoznalost se u ovom slučaju plaća ovisnošću – brojni mediji svojevremeno su prenijeli Davorovu izjavu.
Početak rata dočekao je u rodnom Sarajevu, no nakon nekoliko mjeseci odlazi u Beograd. Poslije završetka rata seli u Banju Luku, a zatim odlazi u Sloveniju, tadašnjoj djevojci. No, depresija je bila jača od njegove želje za životom. Nije vjerovao u sudbinu i nazvao ju je slučajnošću.
Šta viču nepoznati ljudi
– Najčešće me nepoznati ljudi na ulicu zovu Mirza ili Perhan. Ali, pošto sam u međuvremenu igrao u više projekata, tumačio dosta likova, mnogi se zbune i kad nijednog imena ne mogu da se sjete, viču za mnom – Azra! – ispričao je svojevremeno Dujmović.
Čistačica mu otključavala školu
Dujmović je govorio da je on u suštini muzičar. Roditelji su ga upisali u muzičku školu, gdje se odlučio za klavir. Govorio je da su bili siromašni da kupe klavir, ali njegova mama je bila dobra s čistačicom, koja mu je otključavala školu i puštala ga.
