Dženita Imamović-Omerović je bosanskohercegovačka glumica. Zeničanka svima poznatija kao Hedija iz serije „Viza za budućnost“. To joj je bila i prva velika uloga, 2003. godine. Pored glume, rada sa mladima, pozorišta, rada na Akademiji sa studentima/cama, Dženita je dobra supruga i majka, prijateljica ali i veoma draga sagovornica, piše “Novi“.
Dženita, kako se postaje dobar i prepoznatljiv glumac?
Talenat je nešto sto se dobija rođenjem, sve ostalo je obrazovanje i rad na sebi. Naravno, faktor sreće je jako bitan. Jer trebate dobiti priliku. Čarobna formula na postoji, ali evo ovih nekoliko faktora su po meni jako bitni.
Je li danas ta profesija zamrla, posmatrajući da u pozorištima sve manje mladih ima?
Mislim da u pozorišta dolaze mladi ljudi. Jako velik broj ih je zainteresovan za upis na ASU bez obzira na smjer. Dođite na Otvorenu scenu Obala, ali i u druga pozorišta u Sarajevu i uvjerit ćete se da je tako. Nama na prijemni dolaze mladi ljudi iz čitave BiH, ali i iz regiona.
Poznato je da volite raditi sa mladima, surađivale smo na projektu zajedno. Šta vas vodi na tom putu obuke mladih?
Radost igre kroz koju učimo svi zajedno. Ulagati u mlade generacije je jako bitno. I sretna sam da mogu biti dio toga.
Nekad mi se čini da je ostala samo Vaša generacija dobrih glumaca, mladi se ne pronalaze u tom pravcu. Zašto je to tako? Kako gledate na to?
Sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu izlaze odlični mladi glumci. Samo je pitanje koliko njih će dobiti priliku da pokažu svoj talenat. Mislim da je veći problem nedostatak pozorišnih kuća u našem gradu, jer mladih talentovanih glumaca koji čekaju svoju priliku je velik broj. Talenat je svuda oko nas ali moramo stvoriti priliku da se realizuje.
Koju ulogu doživljavate kao prekretnicu u karijeri?
Ne bih rekla da sam još doživjela prekretnicu. Ali glumačku zrelost sigurno jesam. Nedavno je na ASU bio kolektivni diplomski ispit Vještice iz Salema u kojem sam igrala sa svojim studentima ali i kolegama iz drugih pozorišta. Takva vrsta iskustva i radosti je neprocjenjiva. Radije bih govorila o tome nego o nekoj prekretnici.
Podjećamo vas, dragi čitatelji i čitateljice, da Dženitu pamtimo prema ulogama u seriji “Lud, zbunjen, normalan” kao Rasema i Teufika, “Viza za budućnost” kao Hedija, “Naša mala klinika” kao Anđa. Ali i mnogobrojne pozorišne uloge.
Šta je za Vas uspjeh, neka ambicija, lično osjećanje ili ono što Vas vodi?
Moraš biti vođen nekom unutarnjom potrebom, ali bez ambicije ona ostaje vječno zatomljena i često ukoliko se ne realizuje bude uzrokom frustracija. Ukoliko imamo želje i strasti mislim da možemo pobijediti prepreke koliko god one bile teške.
Vidite li Vaš suprug i Vi, svoju kćerku u glumi?
Mi svoju kćer volimo, i želimo da izraste u zdravu i dobru osobu. To je najbitnije. A čime će njena nutrnina biti zabavljena u budućnosti zaista ne znam.
Je li nezahvalno imati porodicu i baviti se glumom? I sa finansijske strane.
Da se ponovo rodim opet bih odabrala ovo čime se danas bavim. Da, imam sreću da živim san koji sam sanjala.
Da li se gluma desi ili je to profesija kao i svaka druga, koja se bira?
Život je splet raznih okolnosti. Glumu sam otkrila sticajem okolnosti, ali mislim da su se te okolnosti baš namjerno tako udesile da me dovedu do ljubavi koja se zove GLUMA.
Dženita Imamović-Omerović – Screenshot
Biti poznat u široj masi, biti slavan, biti zvijezda, a ostati na zemlji kojomm hode i svi ostali manje poznati ili nepoznati ljudi je uspjeh. To je najveća uloga u životu. Ostati bez obzira na slavu među onima koji te pamte kao dijete. Dženita može ponosno reći da joj najbolje stoji uloga prisebne i drage osobe.
