Vijest o njegovoj smrti potvrdio je glumac Moamer Kasumović za portal “Radiosarajevo“.
Dijagnosticirana mu je bio karcinom pluća, nedavno je otpušten iz bolnice i bio je u kući u Zagrebu, a kako su pisali mediji nije izlazio iz kuće zbog epidemiološke situacije.
Nadarević je bio poznat širom Balkana po ulozi Izeta Fazlinovića u seriji Lud, zbunjen, normalan. Za kratko vrijeme osvojio je srca ulogom karikaturalnog djeda, još uvijek nostalgičnim za doba Jugoslavije. Gledatelji ispred malih ekrana mora da su uvidjeli mnoge sličnosti sa stvarnim dedama, ali i energiju glumca koji je već zagazio u sedmu deceniju.
Nažalost, Mustafa se borio s okrutnom bolešću koji mu je dijagnosticiran prije par godina, ali javnost je tek saznala za bolest prošle godine. Uprkos borbi, glumac nije odustao od posla, te je i dalje bio aktivan na pozorišnim daskama, odakle je i počeo.
A prije uloge Izeta Fazlinovića, za koju možemo reći da ga je na neki način proslavila među širom populacijom, Mustafa Naderević je iza sebe imao već niz velikih uloga, te nagrada.
Ispostavlja se da se ipak samo novije pamte, pa i one nastale u podmaklom dobu. Svoju prvu ulogu je dobio u prvom razredu osnovne škole, kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica ga je za tu ulogu izabrala jer je imao dužu kosu i piskutav glas, pa je ličio na djevojčicu.
Kada je krenuo u riječku Gimnaziju postao je član amaterskog kazališta Viktor Car Emin, pa se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Velike uloge je dobio u Zagrebačkom pozorištu – Bogdan u „Hvarkinji“, Pomet u „Dundi Maroju“, Miletić u „Ostavci“, Leon u „Gospodi Glembajevima“ . Njegov talenat ubrzo su prepoznali strani režiseri pa je dobio glavnu ulogu u predstavi „Lorenzacco“. Osim toga glumio je Sirana, Figara i M.P. Marfija u velikim predstavama.
Filmsku karijeru započinje tek početkom osamdesetih godina u sporednim ulogama. U filmu Otac na službenom putu Emira Kusturice iz 1985. godine istakao se ulogom Zijaha.
Zatim su uslijedili filmovi Već viđeno Gorana Markovića iz 1987. godine, Glembajevi Antuna Vrdoljaka iz 1988. godine, pa Kuduz, Gluvi barut, Praznik u Sarajevu, Puška za uspavljivanje, Ničija zemlja, Gori vatra, Nafaka i mnogi drugi.
Okušao se i kao pozorišni reditelj 1992. sa predstavom Let iznad kukavičjeg gnjezda. Predstave Balkanski špijun i Hasanaginica su postale hit, te se igrale u Narodnom pozorištu u Zagrebu i u Sarajevu.
Među brojnim nagradama koje je dobio u svojoj dugogodišnjoj karijeri, najznačajnije su trostruka Zlatna arena na Filmskom festivalu u Puli, „Zlatna klapa“, „Grand prix“ na Filmskom festivalu u Moskvi, „Sterijina nagrada“ i „Zlatni lovorov vijenac“ koji je dobio četiri puta.
Mustafa Nadarević je svojim ulogama ostavio dubok trag u kinematografiji Bosne i Hercegovine, osim najpoznatije televizijske, njegove filmske uloge su prošarane poetikom nostalgije, uspomena, nekih toplih ljudskih tragedija i humorom. Ovom velikom glumcu želim brz oporavak i preporučujem filmove Nafaka i Savršen krug, sa njim u glavnoj ulozi.
