Marko Živić preminuo je od posljedica krona virusa u 50. godini u Beogradu. Glumac je prije desetak dana primljen u KBC “Dragiša Mišović” nakon saznanja da boluje od koronavirusa. Vrlo brzo, glumčevo stanje se stabilizovalo, te je pušten na kućno liječenje. Nakon samo par dana, opšte zdravstveno stanje Marka Živića se ponovo pogoršalo, pa je opet hospitalizovan.
Marko je važio za čovjeka koji svojim energijom ispuni svaku prostoriju i dotakne svakoga. To je glumcu i pomoglo da prebrodi mnoge teške situacije sa kojima se susreo. Razvod, smrt oca i tumor sa kojim se borio, ostavili su trag na glumčevoj duši ali je do posljednjeg trenutka vjerovao u dobro.
Marko Živić nije ni slutio da se, uprkos tome što se on dobro osjećao, u njegovom organizmu dešavala velika promjena. Njemu je 2008. godine odstranjen zloćudni tumor koji je zahvatio dijelove jednjaka i želuca.
“Potpuno slučajno sam to otkrio. Otišao sam kod akademika dr Predraga Peška, direktora Instituta za bolesti digestivnog trakta, i tako saznao da imam abdomenalni problem, a zatim i bolest jednjaka. Danas imam rez od 15 santimetara duž grudi i stomaka. Abdomen je zeznut, jer oni odstranjuju šta ne valja, a onda sklapaju šta mogu. Moja operacija trajala je sedam i po sati, ali sam shvatio da imam dvije opcije: ili da uđem hrabro ili da odustanem. Naravno odmah sam se odlučio za ovu prvu”, rekao je Živić jednom prilikom na televiziji “K1” i dodao:
“Sjećam se noći pred operaciju, tad mi je bilo najteže. Gledam kroz prozor, sneg pada i vidim da nema nazad, nema druge opcije. Onda kreneš da razmišljaš o svemu i svačemu, ‘Bože, otkud ovo”, “zašto”, ali mislim da mi je pomoglo što sam bio lud u svojoj energiji. Lud da tu trku istrčim”, rekao je tada a u jednom intervju za “Novosti” istakao da je on bio zadužen za pozitvnu atmosferu na odjeljenju na kom je ležao.
“Optimista sam. To mi je mnogo pomoglo u liiječenju. Stalno sam pravio pozitivnu atmosferu na odeljenju. Bilo je tamo i teških slučajeva, ali su ustajali. Vičem im: hajmo svi u šetnju. Neki su u početku mislili da sam lud, a onda su shvatili da time što dižem sebe, pomažem i njima. Ja sam u šok sobi šetao, što nije baš uobičajeno. Moja majka je pitala dr Peška: ‘Kako Marka malo da smirimo?”, a on je odgovorio: ‘Nemojte ga dirati, ta kreativnost i energija moraju da izlaze‘- Operisan sam na Svetog Nikolu. Bio je petak, a meni je slava Sveta Petka. Vratio sam se na posao na Svetog Jovana. Rekao bih da me sveci prate. Religiozan sam, slavim slavu i volim da odem u crkvu. Stara je priča da ne pronađe čovjek crkvu, već ona njega. Nevjerovatno je da sam ja svoje jedino pravo mjesto pronašao u Sabornoj crkvi u Beogradu i Lazarici u mom rodnom Kruševcu. “, otkrio je glumac koji teško podnio očevu smrt koji mu je pored majke bio najveća životna podrška.
“Izgubio sam najvećeg i najodanijeg prijatelja. To se ne podnosi, sa time se živi. Zato mu i sada kažem: ‘Idemo dalje majstore, ne brini. Najveći prijatelju moj‘. Nije bio čovjek koji se često sreće. Savjetovao me je da je porodica sve, i da uvijek pomognem drugom, da je neko drugi uvijek za mene prvi. Naučio me je da se ne pitam zašto pomažem, nego da li sam dovoljno pomogao. On je mnogima pomagao i nije se pitao”, rekao je Marko svojevremeno za “Blic”.
Marko je bio četiri godine u braku s voditeljkom Natašom Pavlović. Razvod nije lako podnio, a nakon kraha braka nijednu djevojku predstavio javnosti. Njegova najveća želja ostala je neostvarena- da postane otac.
“Neostvarena želja mi je da postanem otac. Znate, to je veliki profesionalni angažman, biti dobar otac, to sam naučio u svojoj porodici, prenosi Lepa&Srećna.
Marko je važio za velikog šoumena, a publika ga je u posljednje vrijeme gledala u ostvarenjima “Montevideo, bog te video”, “Senke nad Balkanom” i “Psi laju vetar nosi”.
