Karijeru je počela davne 1957. godine, u filmu „Doktor“, da bi potom igrala u filmovima „Kad budem mrtav i beo“, „Bokseri idu u raj“, „Užička republika“, „Savamala“ i drugima.
Komedija „Tesna koža“ donijela joj je najveću popularnost, a za film „Žuta“ nagrađena je Zlatnom arenom na Filmskom festivalu u Puli. Neke od njenih poznijih velikih uloga su Taska u velikom bioskopskom hitu „Zona Zamfirova“ i kuma Anica u popularnoj seriji „Greh njene majke“.
Iako je postigla nevjerovatan glumački uspjeh, Ružica se tokom cijele karijere suočavala sa brojnim nesigurnostima. Naime, ona je tek kasnije u životu otkrila da se tokom cijele karijere borila sa negativnim mislima i nedovoljnom vjerom u sopstvene sposobnosti.
„Stalno sam strepila da li ću moći da savladam zadatke koji su mi dati i hoće li me neki reditelj ponovo angažovati, što je ostavilo posljedice. Moja nesigurnost bila je ogromna. A oni koji su imali svoje uticajne muževe i fanove, ponašali su se drugačije. Bili su sigurni da će, čak i ako upropaste predstavu, ipak dobiti sljedeću ulogu. Ali, za nas koji nismo imali nikakvu podršku, to je bilo pitanje života i smrti. Stalno je bilo moram, a u umjetnosti nema moranja jer je ona Božji dar“, priznala je slavna glumica.
Ona je i zvanično prva osoba koja je opsovala na pozorišnoj sceni, a o ovom događaju je svojevremno rekla:
„Prvi ansambl i ta naša generacija u kojoj su bili Zoran Radmilović, Vlada Popović, Branko Pleša, Mira Trailović i mnogi drugi, bio je pravi preporod za pozorište. Svi smo bili istih godina, a ja sam prva opsovala na sceni i to: Jeb… mi mater. I, naravno, svi su se za to uhvatili. Počeli su da psuju i ta psovka daleko je otišla, a Radmilović ju je odveo do poetike“, ispričala je jednom prilikom.
Ružica je često prikazivana kao zavodnica. Neke od tih uloga, poput Žute ostale su najupečatljivije. Tu spadaju još i snaha Ruža u „Drugoj Žikinoj dinastiji“ i Veliborka Veca u „Srećnim ljudima“.
Kako je njen suprug Miroslav Lukić jednom ispričao, njena posljednja želja bila je da je ne zaboravi.
„Samo da me ne zaboraviš“, bile su posljednje reči dive jugoslovenskog glumišta Ružice Sokić koje je uputila suprugu na samrti.
Podsjetimo, glumica je u jednom trenutku života optužila predsjednika SNSD-a Milorada Dodika da je direktno upleten u otimanje njene imovine u Banjaluci.
Ružica je nekoliko godina pred smrt, daleko od očiju javnosti, vodila pravnu bitku za svoju djedovinu u centru Banjaluke. Oko 1.600 kvadratnih metara u njenom vlasništvu, u centru grada, uzurpirao je Dodikov biznismen Milenko Čičić, piše Nova.rs.
„Taj vlasnik Kaldere je jedan lopov koji mi je zajedno sa ovim glavnim u RS oteo 1.600 kvadrata zemlje i nikada mi ništa za to nisu dali. Mnogo sam se zbog toga sekirala, oboljela sam i zamalo nisam umrla“, ispričala je svojevremeno glumica i dodala:
„Mogu da pišem roman šta sam sve doživjela. Dodiku sam dva puta pisala, ali on nije reagovao. Očekivala sam bar malo morala i ljudskosti, i neko simbolično obeštećenje. Ojađena sam. Zbog toga i izbjegavam da dolazim u Banjuluku. Svjesni su koliko godina imam i da nemam svoje djece, pa čekaju da umrem i da sve to razgrabe. Ja ne tražim bogznašta, bar neko ljudsko obeštećenje. Ja sam namjeravala taj novac dok sam živa da ostavim djeci bez roditelja. Ne čudi me što se tako ponašaju prema meni, vremena su takva i mislim da će na kraju biti po onoj narodnoj – pojeo vuk magarca“, govorila je proslavljena glumica Ružica Sokić.
