Njih dvojica su u jedan veliki crni džak ubacivali redom stvari, a onda su naišli na — pismo koje je Đedović sa dramaturgijom u glasu pročitao:
– Ovo je tuđa kosa od Viki, a ovo za Mateju pjesma.. E vremeplov mi daj da vratim vrijeme u nazad u decembar naš, kidam se još znam. Poraz je moj što nikada više u kalup ne stajem i zbog toga manje vrijedim. Umrla sam barem puta pet dok ti nisi znao da me štediš. Čim potisni i taj žar. Da li bi i kada bi rekla da te još uvijek volim značilo išta ili ne želiš sebe po meni da krojiš. Svaki dodir, svaki uzdah, svaki dio tvog inča mi fali, možda griješili smo jako, a možda bili samo mali… – čitao je Đedović, piše Novi.
U video – prilogu pogledajte detaljnije:
