Prema riječima rediteljice Žbanić, film nije završen već je njena želja da uz pomoć građana Sarajeva bude kompletiran. Dirnuta, kazala je, svjedočenjima u filmu Blumovih savremenika o svemu što je taj izuzetni čovjek učinio za Sarajevo njegovog vremena, Bosnu i Hercegovinu i Jugoslaviju, rediteljica ističe da od takvog genijalnog pregaoca još treba učiti.
To je glavni utisak i gledalaca njenog ostvarenja, zasnovanog na dokumentarnim autentičnim svjedočenjima Blumovih poslovnih saradnika iz bivše zajedničke države i inozemstva, koji su učestvovali u više nego uspješnoj, svjetski relevantnoj poslovnoj priči zvanoj Energoinvest čiji su projektovani i stvoreni proizvodi u vidu energetskih postrojenja našli put do tržišta gotovo svih kontinenata, a zaposlenici bili zadovoljni, zbrinuti materijalno, stambeno, zdravstveno, edukacijski i obrazovno te se radovali svakom a stalnom uspjehu preduzeća i njegovom razvojnom doprinosu za grad i državu u privrednoj, obrazovnoj sportskoj, kulturnoj i međunarodnoj dimenziji.
Prema jednom od svjedočenja u filmu, kompanija je bila jedinstvena filharmonija, a Blum uspješni dirigent.
On nikad nije pristajao na male uspjehe već insistiranjem na znanju kao temelju, stremio i dosezao samo velike ciljeve, a ljudima iz vlastite poslovne sredine omogućavao da se edukuju u zemlji i inozemstvu ako su oni to željeli i htjeli. Njegova logika je bila da među stotinu edukovanih, jedan će biti genijalac i ‘povući naprijed ostalih devedeset’, kazala je jedna od svjedokinja u filmu, sudionica Energoinvestovog gigantskog uspjeha.
Film na koncu prikazuje strahovito ratno razaranje Energoinvestovih pogona s početka devedesetih godina proteklog vijeka, našta je jedan od svjedoka, nekadašnjih Blumovih američkih poslovnih partnera, rekao u filmu da mu je drago što kreator takve firme nije bio živ u tom momentu da ne vidi uništavanje njegovog velikog uspješnog projekta.
Drugi akter je, pak, izjavio da bi Emerik Blum, da je živ, iz pepela uništenog poslovnog carstva jednostavno podigao novo i nastavio veliku priču jer naprosto nije pristajao na nemoć, a uvijek vizionarski insistirao na razvojnoj komponenti ne samo firme već društva u cjelini.
Tako je i pri kraju životnog puta, prilikom organizacije Zimskih olimpijskih igara što su 1984. godine učinile Sarajevo planeterno poznatim gradom, kao gradonačelnik od 1981. do 1983, insistirao da Olimpijada ne bude samo sportska manifestacija već razvojni projekat, rekao je jedan od Blumovih savremenika, prenose Vijesti
