Svi su željeli da upoznaju lijepu Marinu i da se pohvale da su bili u njenom društvu. Sa druge strane, Marina se toga užasavala.
Kada je postala zvezda imala je samo 17 godina i tvrdi da joj je film donio više loših nego dobrih stvari. Govorila je često kako joj je to čekanje i maratonske puze između snimanja bilo izrazito dosadno i naporno.
„Klonim se ljudi koji žele da se druže sa mnom samo zato što sam filmska glumica. Takvi ljudi me ne zanimaju, kao ni status ‘značajne osobe’. Ne volim usiljenost, izvještačenost. Jednostavna sam i neposredna osoba kojoj titule ništa ne znače. Imam svoje društvo, malo nas je, ali smo dobro raspoređeni i uvijek tu jedni za druge“, govorila je Marina, koja je rođena 1960 u Novoj Gradiški.
Razbijala je stereotipe o glumicama kao o ženama koje su uvijek okružene obožavaocima:
„Glumice imaju više prilike da komuniciraju s drugima, ali to je samo spoljašnji sjaj, bljesak profesije. Kad se svjetla pozornice ugase, a kamere prekriju ceradama, glumice obično same odlaze svojim kućama. Dok se ‘obične’ žene provode s društvom, vesele po klubovima, mnoge glumice samuju između četiri zida ili uče novu ulogu ili jednostavno nemaju društvo“, pričala je Marina.
Supruga Slavka Brankova upoznala je na Akademiji. Venčali su se kad je ona imala samo 23 godine, a prije toga su zajedno živjeli dvije godine.
Dobili ćerku Tenu, za koju je Marina uvijek govorila da je njen najveći životni uspjeh. Bez obzira što su se Slavko i Marina u jednom trenutku razišli, ostali su dobri prijatelji.
Slavko je 2006. preminuo od raka pluća i njoj je to teško palo. Četiri godine kasnije i Marini su otkrili rak.
Te 2010. kolege iz zagrebačkog pozorišta „Gavella“ odigrali su Molijerovu komediju upravo za Marinu a prihod su skupljali za njeno liječenje. Marina je došla na predstavu kako bi se zahvalila kolegama.
Bila je krhka ali se trudila da ostane nasmijana. Bolest, za koju je nažalost prekasno saznala, bila je jača i Marina je već nakon nekoliko dana preminula u svojoj pedesetoj godini, piše Zadovoljna.
