Matthew Perry (53) je zaista iskren – do najsitnijeg odurnog detalja – u svojoj dobro napisanoj autobiografiji “Friends, Lovers, and the Big Terrible Thing” (Prijatelji, ljubavnice i ono veliko i stravično) koja se tek počinje prodavati u svijetu. Nesumnjivo će biti veliki hit. Ne može biti drugačije. Naime, Matthew je potpisao pravi faustovski ugovor – mislio je s Bogom, a zapravo đavlom – tri tjedna prije audicije za ulogu Chandlera u seriji “Prijatelji”.
Sjedio je u svojem malom stanu na desetom katu u Los Angelesu, na uglu Sunset bulevara i čitao novine. Charlie Sheen opet je upao u neke probleme, a Matthew, kojem su tad bile 24 godine, pomislio je, “Baš ga briga, pa on je poznat!”.
Ni sam se ne sjeća kako, našao se na koljenima, čvrsto zatvorio oči i počeo se moliti: “Bože, radi sa mnom što god želiš. Samo te molim da postanem poznat!”
Ubrzo nakon pakta s đavlom postao je poznat i to mu je uništilo život.
Sin kanadske stručnjakinje za PR koja je radila za Trudeaova oca, također premijera, i američkog glumca i fotomodela (rastali su se prije njegova prvog rođendana), zasigurno se nikad prije nije molio na koljenima. Bilo mu je samo 15 godina kad se iz Ottawe sam preselio u Los Angeles u potrazi za slavom, tamo u internatu završio gimnaziju i usput nastupao u poznatom klubu za stand up komičare LA Connection. Molitva nije bila dio njegova lifestylea.
Knjigu započinje znakovito: “Hej, zovem se Matthew, ali vi me možda poznajete pod drugim imenom. Prijatelji me zovu Matty. A trebao bih biti mrtav.”
Kad Matthew svoju ovisnost o alkoholu i opijatima naziva onim velikim i stravičnim, doista ne pretjeruje. Nije bio ovisan o heroinu – smatra da mu je to ipak spasilo život – već o modernim, farmaceutskim drogama obitelji Sackler, koja se silno bogatila dok je epidemija smrti od njihovih lijekova na recept ubila u Americi do 2020. gotovo 841.000 ljudi, o čemu sam već prije pisala.
Matthew je napisao pravi medicinski horor koji zapravo, kao mnogi horori, započinje bezazleno. Druženja s prijateljima u ranoj tinejdžerskoj dobi uz pivo Budweiser i neko kanadsko jeftino vino. Smijeh, veselje, ljubakanja. A onda užasi. Kasnije je lokao votku u litrama, prešao na xanaxe i vicodin, pa na oxycontin. Bio je ovisan o pljesku publike na snimanjima serije “Prijatelji”. Bio je najbolji u improvizacijama, Chandler je doista bio njegovo drugo ja, ušao je u tu rolu glumeći sebe, često i sam smišljao svoje replike. Bio je silno uspješan, postao je popularan, no nije ostao normalan. Pojela ga je nesigurnost, strah da nije dorastao svojoj slavi.
Meni je jedna kratka epizoda najstravičnija slika njegove borbe s ovisnošću koja je trajala desetljećima: on odlazi kod zubara i nosi sve svoje gornje zube u vrećici. Samo je zagrizao u tost s maslacem od kikirikija i ispali su mu svi gornji zubi. Godinama nije normalno jeo, svakodnevno je povraćao desetke puta. Kroz sezone “Prijatelja” njegov izgled se toliko mijenjao da je često, zbog kontinuiteta scena, nosio odjeću u kojoj se utapao iako je samo nekoliko tjedana prije dobio hlače u svojem broju. Kad je više pio, a manje se drogirao, bio je podbuhao i duplo deblji.
No, najopasnija epizoda njegovog osobnog horor serijala dogodila se 2019. kad je živio u centru za odvikavanje u Južnoj Kaliforniji. Od 24. do 49. godine bio je u mnogim takvim centrima, no ovaj put “eksplodiralo mu je debelo crijevo”, kako je to sam opisao. Bio je u stravičnim bolovima jer je deset dana bio konstipiran, što je česta nuspojava ovisnosti. Bolničari u centru mu nisu vjerovali. Dok se previjao po podu, mislili su da glumi i traži jake lijekove protiv bolova. Ponudili su mu toplu mineralnu kupku. Urlao je u kadi “kao da me čereče kojoti”.
Srećom, s njim je u sobi bila njegova najbolja prijateljica koja mu je povjerovala da ne može izdržati od bolova u trbuhu i nekako ga odvukla do auta u kojem se onesvijestio. Eksplozija se dogodila dok su s njim na krevetu trčali u operacijsku salu. Pao je u komu, a onda kroz cijevi respiratora udahnuo u pluća ono “toksično desetodnevno sranje koje je krenuo ispovratiti”. Dobio je od toga instantnu upalu pluća i doktori su mu dali dva posto šanse da će preživjeti tu noć. U dubokoj komi ostao je dva tjedna, priključen na ECMO uređaj.
Kad je otvorio oči, vidio je svoju mamu: “Eksplodirao ti je kolon. Preživio si pravim čudom. Otpornost tvog organizma je čudesna. Uz neke promjene u životu, bit ćeš ti okej. A onda će ti za devet mjeseci odstraniti stomu.” Bio je šokiran, nije želio živjeti.
Prošao je desetak operacija trbušne šupljine prije nego što se oporavio. Bilo mu je 49 godina i shvatio je da je proživio više od pola svojeg života u raznim medicinskim ustanovama i centrima za liječenje ovisnosti. Izračunao je da je na ta liječenja potrošio najmanje devet milijuna dolara.
Perry je bio isuviše opsjednut sobom i svojim strahovima da bi se ikome povjerio. Jennifer Aniston mu se jako sviđala, poznavao ju je i prije “Prijatelja”, no kad ga je odbila, on se odmah posve povukao.
Hodao je s Julijom Roberts koju opisuje kao najduhovitiju, najinteligentniju, najdivniju ženu koju je ikad upoznao ili barem s njom hodao. Započeli su vezu neposredno prije nego što je trebala gostovati u jednoj epizodi druge sezone “Prijatelja”. Imala je samo jedan uvjet, da joj se napiše uloga povezana s Chandlerovom radnjom.
Poslao joj je tri tuceta crvenih ruža i dugo smišljao poruku: “Jedino mi je izlika da ti mogu poslati cvijeće uzbudljivija od mogućnosti da ćeš snimati s nama.”
Poruka joj se svidjela i odgovorila je da će doći u njihovu seriju samo ako joj razložno objasni suštinu kvantne fizike. Poslao joj je pravi školski referat i počeli su se dopisivati faxevima.
Svaki dan stajao je pokraj telefona i čekao da se pojavi Julijina poruka. Udvarali su se jedno drugom tri mjeseca samo porukama. Malo su se stvari zahuktale, ona mu je poslala nešto što mu je zvučalo kao flert, on joj je uzvratio ustreptala srca. Stigao je novi fax s porukom da je nazove i njezinim brojem telefona. Njihovi razgovori podsjetili su me na moje telefonske razgovore iz mladosti – trajali su po četiri, pet sati, nisu se skidali s telefona, jedino njima nisu starci zvocali kao meni. Na koncu ga je samo nazvala i rekla da će doći k njemu u subotu u dva popodne. I prekinula vezu. Julia je zaista, riječima poznate pjesme Sadu, “smooth operator”, velika faca.
Nakon toga započeli su ozbiljnu vezu. Odvela ga je da upozna njezinu obitelj, a Novu godinu 1996. proslavili su na njezinu ranču u Taosu, Novom Meksiku. Zapravo, odvezla ga je na vrh planine iznad Taosa, činilo mu se da putuju prema zvijezdama. Gledali su Kanadu u daljini, snijeg je polako počeo padati i on se osjećao kao “kralj svijeta”.
Prekinuo je s Julijom dva mjeseca kasnije, u strahu da će ga ostaviti, da je preduhitri. Kad je 2001. primala Oscara za film “Erin Brockovich”, bio je u rehabu, klinici za odvikavanje. Ceremoniju je gledao na televiziji s ostalim nesretnicima. Počeo je vikati: “Primam te natrag, zaista te primam”. Čitava soba prasnula je u smijeh. Na trenutak se osjetio dobro, no nije potrajalo. Nije imao Sallynu, žensku snagu odlučne Mary Poppins. piše Večernji list
