Kasnije, ona je postala njegova žena, a zajedno u braku dobili su dvije ćerke, Unu i Laru. One su sada odrasle žene koje su Alenu podarile dva unuka, prenosi kurir.
Sa druge strane, u Alenovom životu postoje čak četiri najveće ljubavi, a poznat je i njihov redosled – porodica na privom mestu, a za njom rokenrol, zatim lješnici i tenis!
Posebno mesto u njegovom srcu svakako imaju i unuci za koje, kako kaže, uvek mora da ima vremena.
Kako se snalazite kao deda?
“Kao i svaki ponosni deda. Unuci me obožavaju, a stariji sa mnom čak i svira, ima bubnjeve. Moram za njih imati vremena”, ispričao je on u jednom intervjuu koji je dao nakon nastupa u okviru ovogodišnje Velikogospojinske svečanosti u Titelu.
Tom prilikom, inače, govorio je i o svojoj bogatoj karijeri, prisećajući se momenata iz davne 1983. godine kada se priključio “Divljim jagodama”.
“Divlje jagode su postale značajan jugoslovenski bend, a ja sam kao frontmen benda bio čovjek koji je bio izložen i kojeg su kamere najviše snimale. Bio sam pjevač koji se kvalitetom i načinom pevanja razlikovao od drugih pjevača sa jugoslovenskog i balkanskog prostora. Raspon moga glasa je bio tri oktave i ono što smo mi u Divljim jagodama radili, više je ličilo na evropski i svjetski stil nego na jugoslovenski i balkanski.
To je za mene i Divlje jagode bila velika prekretnica. Snimili smo još tri albuma koji su prodati u 300 – 400.000 primjeraka. Radili smo velike koncerte po velikim gradovima Jugoslavije, imali najbolje ozvučenje, poznate menadžere… Osamdesetčetvrte godine dobio sam poziv od Gorana Bregovića da pređem u Bijelo dugme, ali sam se tada nećkao jer sam sa Divljim jagodama imao plan da u Londonu snimimo nešto za svjetsko tržište.
Goran mi je veoma iskreno rekao da je to jako teško ostvariti jer je i on sam već nešto slično pokušao, a to su pokušali i YU grupa, Smak i neki drugi. Nije lako prodati Englezima neku rokenrol muziku sa Balkana i Jugoslavije, jer su oni bili ti koji su rokenrol izmislili. Mi smo krenuli u tu avanturu i ubrzo shvatili da od toga nema ništa. Godine 1986. od pokojnog Ipeta Ivandića saznao sam da Goran ponovo želi sa mnom neku saradnju. Tad se desio taj album ‘Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo’ koji je donio mnogo hitova, kao šta su ‘Ajdemo u planine’, ‘Ružica si bila’ i drugi…”
Na to da postoji podatak da ga je Bregović uzeo u grupu ne samo zbog toga što je lijepo pevao i imao lijepu facu, nego prije svega zbog toga što je bio normalan i neporočan mladić koji nije pio niti se drogirao, Alan je rekao:
“U ovom poslu, kao i svakom drugom, treba biti normalan. Ima mojih kolega koji su razorili tri četiri braka i to smatraju bogatstvom. Ja imam moju ženu koju sam upoznao kada je imala šesnaest godina. Ona mi je i danas žena. Izrodila mi je dvije divne ćerke koje su moje najveće bogatstvo. Od njih imam dva unuka, ja sam najsretniji deda na svijetu.”
Na šaljivu primjedbu da će mnoge žene i devojke biti iznenađene i razočarane saznanjem da je njihov ljubimac zapravo deda, on odgovara veoima smireno i ozbiljno.
“To je život! Godine idu, kotrljju se. Kad tad doći će vrijeme da potomci onoga koji je stvarao porodicu i brinuo da ostavi nešto iza sebe, budu ponosni nasljednici.”
Ponosan je na saradnju sa Lepom Brenom u njenom posljednjem filmu u kojoj su zajedno sa Vladom Kalemberom i Danijelom Popovićem, bivšom eurovizijskom zvezdom, snimili pjesmu Jugoslovenka. Kako on kaže – “Mnogi smatraju da je ‘Jugoslovenka’ najljepša Brenina pesma”.
