Djeci će biti problem kad se budemo morali vratiti u normalu i u vrtiće. Onda će im posebno Armin faliti, jer ovo je za nas bilo kvalitetno iskorišteno porodično vrijeme, ističe Amina, otkrivajući i kako Armin dobro kuha
Ispred roditeljske kuće našeg poznatog pjevača i izvođača ilahija Armina Muzaferije u Mulićima kod Visokog u vrijeme posjete ekipe magazina „Azra“ vladala je prava porodična idila upotpunjena lijepim sunčanim i jednim od posljednjih ovogodišnjih dana ramazana.
Supružnici Armin i Amina sa sinovima, šestogodišnjim Abdulahom i trogodišnjim Imranom, dočekali su nas u prostranoj avliji okruženoj prekrasnim zelenilom i skrivenoj od očiju znatiželjnih prolaznika, a ujedno punoj života. Dječiji rekviziti, ljuljačke, drvena kućica za igru, sve je prilagođeno veselim trenucima sa, kako smo se uvjerili, izuzetno poslušnim dječacima, piše Azra.ba.
Ugođaj i harmonija vladaju i u lijepo uređenoj kući u kojoj nas je ljubazno ugostio mladi bračni par Muzaferija. Abdulah i Imran bez pogovora su na majčinu molbu otišli u sobu, kako bi odrasli mogli voditi razgovor. Iako Amina nije pristalica pretjeranog pokazivanja u javnosti, ipak je pristala za naše čitatelje otkriti detalje iz života s Arminom, a jedan od zanimljivijih je kako su se upoznali. Početak te priče opisuje Armin, a Amina je dopunjava.
Filmsko upoznavanje
Priča našeg upoznavanja je zaista specifična i filmska. Već tada sam preselio u Sarajevo i bio fokusiran na posao i uspjeh. Nisam bio raspoložen za stjecanje prijateljstva, a pogotovo traženje djevojke. Bio je ramazan, a meni se sve velike stvari dešavaju u ovom mjesecu. Godina 2009., bila je noć Bedra i krenuo sam do tekije u Kaćunima, na program povodom te mubarek noći. Kada krenem prema Busovači, idem preko Kiseljaka, a na tom putu nalazi se mjesto Gromiljak. Tu me moj efendija Hamza Berbić pozvao da dođem na omladinski iftar, nakon kojeg sam trebao ići u Kaćune. Na iftaru sam upoznao i hafiza Nedžada Ćemana, ali i ugledao Aminu i, naravno, zaljubio se na prvi pogled – govori Armin, koji je odmah pitao prisutne u džematu ko je ta djevojka.
Kako niko nije znao ko je ona, zamolio sam efendijinog tada šestogodišnjeg sina Farisa da pita sestru ko je ona, jer oni su domaćini i moraju znati. Nakon što smo iftarili sjeo sam s efendijom i hafizom da popijemo kafu i baš u tom trenutku prišao je Faris i rekao: „Eh to ti je hafizova kćerka“. Na mom licu u tom mometu pojavilo se hiljadu boja. Srećom, hafiz je to „iskulirao“ – kroz smijeh se prisjeća Armin.
Sudbonosni iftar desio se 5. septembra 2009. godine, a sudbonosno „da“ Armin i Amina izgovorili su na isti datum 2013. godine.
Priču o iftaru, koji će cijeli život pamtiti, dopunjava Amina, jer, ipak, te noći se nisu upoznali.
On je žurio, proučio ilahiju i otišao. Tu su bile djevojke koje su se slikale, a ja sam na iftar došla ne baš drage volje, jer sam imala druge planove s bratom, da budemo na čaršiji i zato nisam bila baš ni raspoložena. Kada je on otišao, prišla mi je efendijina kćerka Merjem i kazala kako je Armin tražio moj broj. Odgovorila sam: „Kakav je to frajer koji sam od cure ne traži broj“ – kroz smijeh priča Amina.
Tražio bih ja broj, ali bio je hafiz tu (smijeh) – pravda se Armin.
Iako se Amini sve to činilo kao velika šala, Armin se potrudio i pronašao je na društvenim mrežama, a ona je za koji dan pristala izaći na iftar s njim.
