Brojne su anegdote i nevjerovatne stvari koje se vežu uz popularnog Šekija, majstora driblinga, čovjeka koji je doslovno podizao cijeli stadion na noge, piše “Source“.
Dragoslav Šekularac je idejni kreator Zvezdine zlatne generacije iz 1991. godine koja je osvojila Ligu prvaka i prvi koji je želio da napravi tim od mladih i perspektivnih, ali neafirmisanih igrača.
Osim što je bio istinski fudbalski genije, Šekija su krasile i brojne druge stvari na travnjaku i van njega, a koje baš i nisu toliko imale veze sa samim fudbalom. U nekoliko navrata je bio suspendovan zbog raznih budalaština, a prva takva stigla je 1960. godine. Šekularac je sankcionisan sa 18 mjeseci suspenzije zbog loma noge Kemalu Džemidžiću na Koševu u utakmici Sarajeva i Crvene zvezde.
Brojne kontroverze oko Šekija
Samo mjesec dana nakon Svjetskog prvenstva 1962. godine u Čileu, na kojem je Jugoslavija predvođena Šekijem osvojila četvrto mjesto, Crvena zvezda igrala je prvenstveni meč protiv Radničkog u Nišu. Pavle Tumbas bio je sudija koji je zbog jedne odluke “isprovocirao” nezadovoljnog Šekija koji ga je potom udario pesnicom u glavu. Dobio je novih 18 mjeseci suspenzije.
I dan danas se spominje priča da je tadašnji komunistički režim u Jugoslaviji stopirao transfer Šekularca iz Zvezde u veliki Juventus. U to vrijeme gazda Fiata i Juventusa, porodica Agnelli, ponudila je 250 miliona lira za Šekija, što je bilo oko 600.000 dolara i to je bio rekord svih rekorda, ali je ponuda odbijena.
Šekularac je tako bio očajan jer se država umiješala u odluku da napusti Zvezdu i ode za Torino, pa ubrzo odlazi u vojsku. Tamo je slomio nogu igrajući mali fudbal, tako da je to prakrično značilo da je njegova ozbiljna profesionalna karijera okončana u 27. godini života. Nakon toga više ništa nije bilo kao prije.
U martu 1965. godine isključuje sam sebe na utakmici protiv Željezničara. Nakon što ga je tukao jedan bek Želje i nakon što sudija nije ništa napravio, Šeki je odlučio da sam napusti travnjak na iznenađenje svih aktera utakmice.
Novine su kasnije pisale da se potukao sa konobarom u Budvi, jer ga je provocirao i nije mu želio vratiti kusur, te je nakon toga i uhapšen. Šeki je 1972. godine preživio i tešku saobraćajnu nesreću, a godine kasnije novine su pisale da je čak pokušao da izvrši i samoubistvo.
Druženje i rad sa Arkanom
Veoma je bio zanimljiv i njegov odnos sa Željkom Ražnjatovićem Arkanom, dok je ovaj potonji bio alfa i omega Obilića. Arkan ga je pozvao da bude direktor njegovog kluba.
“Nisam izlazio iz njegove kuće. Znam mu djecu još kada su bila mala. Ako ne kažemo Ceci ‘dobar dan’, dobili bismo šamarčinu od Arkana. Ipak, što se dogovoriš s njim to i dobiješ. Kada sam postavljen za direktora Obilića, Arkan mi je kupio nekoliko odijela, kravata i košulja. Rekao mi je da svaki dan na poslu moram da budem lijepo obučen. Međutim, ja sam se već prvi dan pojavio u džemperu i farmerkama. Počeo je da viče: ‘Ti direktor Obilića? Mrš kući!’ Ja tu počnem da plačem, a on me počasti sa hiljadu maraka”, ispričao je u jednom intervjuu Šekularac.
Za Source.ba portal danas je govorila igračka legenda FK Željezničar, Branimir Jelušić, koji se prisjetio Šekija, njegove karijere, utakmica, ali i ludorija van travnjaka.
Jelušić igrao protiv Šekularca
Na početku razgovora Jelušić kaže da je on generacija poslije Šekija, ali da mu je jako drago što smo ga pozvali kako bi rekao nešto o takvoj fudbalskoj legendi.
“Ja sam protiv Šekularca igrao na samom završetku njegove karijere, imali smo dva ili tri susreta. On je bio igračka legenda u smislu da je bio veliki čovjek, igrač, kao sportista bez granica. On je volio mladost, pomagao je mlađim igračima i bio je pokretač samih tih generacija. Šekularac je bio jedna divna ličnost”, kaže Branimir Jelušić za Source.ba portal.
“Po svim tim saznanjima i gledanjima, ali i u direktnim susretima, bio je najbolji dribler na Balkanu. Niko nije mogao dostići te njegove finte, nije bilo prepreke kada je imao loptu u nogama”, kaže Branimir Jelušić.
Za Šekija neke novije generacije vole reći da izgledom iz mlađih dana neodoljivo podsjeća na Cristiana Ronalda, kao da su u krvnom srodstvu.
“Podsjeća na Ronalda izgledom, ali je bio drugačiji kao igrač od njega. Ronaldo je fudbaler koji ide direktno prema golu, dok je Šeki bio čovjek koji je više zabavljao publiku i kojeg je to nekako više zanimalo, nego da sam završi akciju i slično. To su igrači koji su imali moral, ali su također imali i sjajan odnos prema protivnicima i prema sportu. Rijetko se koji igrač pojavi u takvom okruženju”, ističe naš sagovornik.
