Priča o bivšem fudbaleru Fernandu Ricksenu jedna je od najneobičnijih priča koje ćete pročitati i vjerovatno jedna od najtežih ljudskih sudbina koje poznaje profesionalni sport, piše “Fokus.ba“.
Nekada je ovaj Holanđanin gospodario evropskim terenima, igrao je na poziciji desnoj beka (po potrebi i krilnog napadača), a najduže se zadržao u Glasgow Rangersu.
Potresno je gledati nekada snažnog igrača, kako polako propada, kako se polako gasi pred naletima bolesti još uvijek nedovoljno poznate nauci.
Penzionisani fudbaler ima oboljenje motornog nerva (MND), a to mu je dijagnostifikovano oktobra 2013. godine, kada su mu dali još 18 mjeseci života (svaki drugi oboljeli umre u roku od dvije godine).
Ipak, Ricksen je pokazao kakav je borac, nije se predao, a ne predaje se ni sada.
Čak i kada sa ostalima razgovora pokretima očiju, govor mu je potpuno onemogućen, a većina mišića u telu je atrofiralo. Postao je samo sjenka nekadašnjeg čovjeka, a u prvom trenutku su svi pomislili da je ponovo počeo da pije (znao je itekako da popije tokom igračke karijere, kako sam svjedoči nakon jedne tekila žurke se probudi na potpuno nepoznatom mjestu).
Iako ne može da govori i da se pokreće iz njega plijeni nevjerovatna hrabrost, hrabrost koja inspiriše i savladavanje prepreka čini lakše ostvarivim, čak i kada je ishod unaprijed poznat…
– Samo nastavljam dalje, to nije ništa specijalno. Ljudi koji se brinu o meni odrade čitav posao. Ja sam sjedim i govorim im šta da rade – skroman je Ricksen i pored nevjerovatnog primjera koji pruža ljudima oko sebe, a zatim dodaje:
– Bijesan sam na bolest. Ljut jer zavisim od drugih ljudi. Ne mogu više da uradim ništa sam. Frustriran sam.
On se sada nalazi u bolnici St. Andrew jer supruga Veronika ne može da mu pruži svu potrebnu njegu 24 sata dnevno, iako ga je neko vrijeme kupala, oblačila i hranila. Supruga ističe da je pitanja kćerke Izabele sijeku na pola.
– Zašto mi idemo, ali ne i tata? – pitala je djevojčica nakon što je prvi put ostao u bolnici, a nakon toga su se pitanja ponavljala, govori Veronika:
– Sve tri smo plakale. Sada svakog dana ona pita kada će se vratiti i to mi je najteži dio svega. Ne želim da je dodatno uznemiravam i da joj objašnjavam detaljno šta se dešava. Ona razumije da on ne može da priča, da ne može da hoda. Ali, mislim da ne razumije da će umrjeti – iskrena je Veronika.
Ricksen razgovara tako što koristi oči kao kursor miša i dozvoljava mu da šalje poruke, da pretražuje internet i da kaže šta misli.
– Veoma je teško reći to, služeći se očima “kuca” minutima svoj odgovor Ricksen:
– Ne plašim se smrti. Ali kada ne mogu da dišem zbog MND-a, veoma sam uplašen. Kada se gušim, naravno da sam uplašen.
O hrabrosti i odlučnosti ovog asa dovoljno govori izjava Nacha Nova, njegovog nekadašnjeg suigrača koji je nakon jedne posjete bivšem saigraču istakao upravo koliko ga cijeni.
– Uvijek sam govorio da bih volio da imam 11 Fernanda Ricksena u mom timu. Mislim, pogledajte ga, još uvijek se bori – rekao je Nacho.
Skup je proces liječenja, pa i pored toga što je gotovo dvije decenije bio profesionalac, novca mu za liječenje ponestaje, pa supruga
Veronika sa vremena na vrijeme organizuje događaje kako bi skupila dodatna sredstva.
– Imamo samo njegovu penziju koja 1.300 funti mjesečno, od toga svi živimo. Zbog toga smo primorani da pravimo ovakve događaje.
Udjela u nedostatku novca ima i sam fudbaler koji je bio poznat kao trošadžija u vrijeme karijere, što često i sam ističe.
– Da, spalio sam čitav Mont Everest od novca, ali sam se barem lijepo provodio dok sam to radio.
Supruga Veronika je govorila i o tome šta je razmišljala kada su utvrdili da nešto ne valja sa Ricksenom, ali i o tome kako je dobila šta je željela, ali je zapravo ponovo bila na gubitku…
– Nikada ranije nisam čula za MND. Molila sam se da nije rak. Ali sada… Ne mogu da kažem da sam mogla da poželim da ima rak, ali MND je nešto što ne želim da se desi ikome. To je tako strašna stvar. Sa rakom bar možete da pričate, i dalje možete da se krećete i postoji i faza remisije. Sa MND-om, nemate šanse, na ivici suza priča supruga Veronika.
Na kraju, neke riječi znače i više od niske slova. Neke riječi govore i više od fotografija, slika ili bilo kog umjetničkog djela. Nekad čitavi životi stanu u nekoliko riječi…
– Ne, sigurno ne mislim o miru koji bi mi donio kraj. Ne želim da gledam previše unaprijed. Samo pokušavam da živim dan za danom, završio je Ricksen, i dao nadu svima da borba nikada nije suvišna i uzaludna, čak i kada je ishod unaprijed poznat.
