– Moja generacija sa Semirom Tucom, Sejom Kajtazom, Predragom Jurićem, Ivicom Barbarićem,
Vladimirom Skočajićem, Davorom Juričićem, Vanjom Gudeljom… to su najveće nogometne ikone
Mostara. Država se tresla od nas. U sportskom smislu, naravno, kazao je.
Ipak i njegova generacija je osvojila Kup maršala Tita, ali ne i naslov prvaka. Nedostajao je samo jedan
korak, 14. juna 1987. godine Velež je pao na Tušnju protiv Slobode. Semir Tuce je doveo Velež u
vodstvo, ali je završilo 2:1 za domaćine koji su dva puta poentirali sa bijele tačke.
– Nogomet je stvarno čudan i možeš biti najbolji, ali ako se sve ne posloži… Bio sam sudionik te
utakmice u Tuzli, tad smo bili pokradeni, iako ne volim govoriti “pokradeni” jer djeluje kao alibi ili
izgovor. U biti nismo imali ni dovoljno hrabrosti i sreće, kazao je Jurić.
Kad je danas u Mostaru, uglavnom pogleda Zrinjski Pod Bijelim brijegom.
– Zrinjski je na čelu s Dankom Šulentom, kojeg bih htio posebno pohvaliti, pokazao da je jedan od
najboljih klubova u BiH. Rad se jednostavno ne može sakriti, to se uvijek prepozna. Velež je imao pad,
ali vidim da sad ide ka Premijer ligi, što i zaslužuje. Hvala Bogu da je tako, zaključio je Goran Jurić.
