– Nevjerovatno je kada kao mlad igrač čujete da vas želi dovesti jedan takav veliki klub. O interesu Seville mi je govorio Emir Spahić, ali mu nisam vjerovao jer sam mislio da se šali. Ipak, bila je istina, kasnije su me gledali u dresu Vojvodine i poslali ponudu, ispričao je Stevanović.
Kazao je i kako mu je u početku bilo preteško.
– Bio je to za mene novi svijet nakon što sam igrao u Srbiji u kojoj su plate bile vrlo skromne. U Sevilli igrači zarađuju milione i voze najbolje automobile, dok sam ja bio normalan tip koji još nije imao ni vozačku dozvolu. Osjećao sam se pogubljeno. Ali, nije mi žao što sam otišao tamo. Bila je to lijepa avantura i danas-sutra moći ću reći da sam u karijeri bio dio jednog takvog kluba. I to je nešto. dodao je.
Kasnije je posuđen u Elche i Alaves.
– Sevilla me najprije posudila u Elche, bili su prvoligaši, ali nisam se mnogo naigrao. Poslije šest mjeseci uslijedio je odlazak u Alaves, gdje sam uživao i ostao sam u kontaktu s igračima koje sam upoznao.
Vidio da je da ne napreduje i raskinuo ugovor sa Sevillom.
– Nakon raskida šest mjeseci sam bio bez kluba. Bio je to komplikovan period za mene. Morao sam se vratiti u BiH kako bi invidualno trenirao, fizički sam bio tamo, ali psihički negdje drugo. Lutao sam, bilo je to teško i za moju porodicu. Bilo je perioda kada sam se pitao hoću li uopšte moći nastaviti igrati fudbal, ali ponekada je dobro imati i takva iskustva kako biste učili o sebi i životu. Takvo iskustvo danas mi je od koristi, prisjetio se.
Potom je dospio u Mađarsku.
– Otišao sam u Mađarsku u Gyor, ali na samom početku nisam imao dobar osjećaj. Klub je otišao u stečaj samo tri mjeseca nakon mog dolaska, da bi potom otišao u Grčku, gdje me dočekala ista situacija. Teško je mijenjati klubove svako šest mjeseci. Zato sam rekao agentu da više takvo nešto ne želim i da je najbolje da se vratim kući da dobijem kontinuitet, kazao je.
Transfer u Željezničar je bio bingo koji ga je vratio u život.
– Može se reći tako. Došao sam u najbolji bh. klub, ali moje samopouzdanje je bilo na najnižoj razini, osjećao sam kao da počinjem od nule. Ni moj nivo igre nije bio baš najboljih prvih mjeseci, no malo po malo, forma je postojala sve bolja i bolja. Žao mi je što nisam sa Željezničarom osvojio titulu. Ima i jedna anegdota iz tog perioda. Kada sam postigao pobjednički gol u derbiju sa Sarajevom, kada bih god izašao u grad kasnije, nikada ništa nisam morao platiti. Lijepo je doživjeti takvo nešto.
