Kako kaže Enes Vukotić, legendarni klupski sekretar, hroničar i čuvar historije kluba, čovjek koji je skoro cijeli život u Veležu i pored njega: “Ovakvu atmosferu ne pamtim od kada smo pobjeđivali Derby County, Borussiju Dortmund, moskovski Spartak, Sion, Levski, AEK, Rapid, Hearts…ili osvajali vicešampionske naslove ili dočekivali “veliku četvorku“ ili igrali finala Kupa Jugoslavije i osvajali trofeje…Sve je u crvenom, pomama za novim navijačkim majicama je nevjerovatna. Kupio sam “pola” Veleža za naše navijače iz Pančeva, Beograda, Zavidovića, Sarajeva, Bugojna, Livna… da ne pominjem Mostar. Evo da kažem sreo sam u klubu, vjerujem najstarijeg navijača Veleža – Antu. Član je kluba od 1954. Došao je da kupi dres i ulaznicu za sutra. Uredno je pokazao člansku kartu te fotografiju sa Vahom Halilhodžićem iz 1981. kada je Velež osvojio svoj prvi trofej Kupa SFRJ. To je ljubav za klubom. Ovo nema niko u BiH sigurno. Zaista, priznat ćete, golemo.“
I jeste golemo, gigantski, a Fudbalski klub Velež je gigant poput planine po kojoj je dobio ime, u isto vrijeme gord, jak, ponosan, prkosan, i samo se čekao trenutak kada će isplivati za one što ga vole.
A isplivao je iz mutnih voda, u kristalno bistre zahvaljujući svom predsjedniku – Šemsudinu Sudi Hasiću, čovjeku starog, dobrog, poštenog kova, novoj ikoni navijača, novom Josipu Joli Musi, vjerovatno najuspješnijem predsjedniku Veleža od njegovog osnivanja. Šemso Hasić i kompanija su vlastitim altruizmom, pogotovo u vraćanju nagomilanih dugova, izgradnji infrastrukture, vraćanju imidža i ulaganju u Omladinsku školu fudbala, za Velež učinili više nego sve poslijeratne uprave zajedno, pišu “Sportske“.
Ono što je najbitnije, Šemso Hasić u Velež nije došao zbog lične prirode, nego da spasi i napravi evropski klub. Da, dobro ste čuli evropski, koji će biti u vrhu Premijer lige, boriti se za trofeje i igrati Evropu. Baš kao u vrijeme Jole Muse sredinom i finišom zlatnih osamdesetih, kada je klub bio rame uz rame sa “velikom četvorkom“.
Poznati trojac JU-KA-TU ( Jurić-Kajtaz-Tuce) je činio dar-mar sa protivničkim odbranama. To je bila generacija koja je redovito igrala Evropu, a 1989. na UEFA rang listi najboljih klubova Evrope ostvarila plasman na (43) poziciju. To je najdalji domet nekog bh. kluba svih vremena po rangu UEFA-e .
Naravno, ilurozno je porediti ono i sadašnje vrijeme, “onu i ovu“ generaciju što se tiče fudbalske vještine, ali s organizacionog plana, Šemsi Hasiću svaki navijač Veleža se “klanja“ 2019. kao i Joli Musi 1986. ili Vahidu Halilhodžiću na beogradskim Terazijama 1981.
Šemso Hasić je vizionar, po dolasku na poziciju predsjednika, u jednoj teškoj situaciji, govorio je da će Velež s vremenom i svojim navijačima vratiti stari sjaj, vratiti se na staze slave, a oko 2000 hiljada navijača Veleža na gostovanju u Visokom su svjedoci tome. Odbranio je klub od politike i interesa.Veležovcima je vratio vjeru.
Izuzetna ljubav i kohezija vlada između kluba i navijača. Naravno, i armije navijača širom svijeta koja prati crveni tim.
Sutra “Rođeni“ igraju posljednju tekmu u Prvoj ligi FBiH sa komšijama iz Konjica, sprema se neviđena atmosfera na stadionu ( karte za meč protiv Igmana rasprodane su javili su iz kluba, a očekuje se više od 5.000 ljudi na tribinama), a i posle na fešti koja je zakazana u 21:30 ispod Starog mosta, a ako visok nivo Neretve to spriječi, slavlje će se održati na trgu Musala.
Na slavlju se očekuje veliki broj klupskih legendi i bivših igrača Veleža. Sigurno će biti Princ, Čorba, Mara, Fitilj, Jazo, Vaha, Avdo… Poziv je otišao i na adrese svih klubova Premijer lige, kao i većine onih iz Prve lige Federacije BiH.
Da je Velež istinski fudbalski velikan, potvrdilo se bezbroj puta, a ove male stvari, gestovi, izljevi zanosa i ljubavi prema svom klubu samo to potvrđuju. Dolazi vrijeme Veleža, a navijači su složni: “ Velež je bio Jole Musa, sada je to Šemso Hasić“.
