“U ovom trenutku mislim da je sigurnije trenirati u našem trening kampu, nego po parkovima. Mislim da je to apsurdno. Roma radi puno na borbi protiv epidemije koronavirusa, a sigurno je kako će i u samom trening centru osigurati najbolje uslove za igrače i sve uposlenike”, rekao je Džeko za “Avaz“.
Pojedini italijanski političari, podsjetimo, mišljenja su da ekipe zbog pandemije koronavirusa trebaju trenirati na javnim, otvorenim površinama poput parkova, a ne u svojim trening centrima.
Roma je u posljednjih nekoliko mjeseci učinila mnogo važnih stvari za sve u klubu. Nadamo se da ćemo se uskoro moći vratiti trenirati u Trigoriji. Ako gledamo finansijski, fudbal se ne igra samo zbog nas igrača, nego i zbog uposlenika u klubovima i svih drugih koji žive od fudbala. Naravno tu je i ogromna ljubav navijača zbog kojih sve to uopšte i postoji. Nadam se da ćemo zbog svih nabrojanih što prije zaigrati.
Nedavno ste objavili fotografiju na kojoj kao dječak držite šal Rome…
Prije 18 godina sam sa Željezničarom bio na turniru u Ferari. Šetali smo ulicama, kupovali dresove i druge fudbalske stvari, a ja sam kupio taj šal. Zaboravio sam gdje je, tako da me fotografija obradovala.
Šta biste radili da niste fudbaler?
Nikad nisam razmišljao o tome. Volim mnoge sportove, ali fudbal je broj jedan. U školi sam igrao košarku jer sam bio vrlo visok. Rekli su mi da je lakše igrati košarku. Ali ja sam postao fudbaler.”
Kako se postaje profesionalni fudbaler?
Nije lako postati profesionalni fudbaler. Treba biti talentovan, ali to nije presudno. Vidio sam mnoge igrače koji su puno radili i uspjeli, čak i da nisu bili talentovani. U omladinskim ekipama u BiH bilo je mnogo više talentovanih i boljih igrača od mene, koji na kraju nisu uspjeli dostići visoku razinu. Treba imati i malo sreće, koju morate zaslužiti sa puno rada, te uvijek treba biti pozitivan.
Protiv koga Vam je bilo najteže igrati?
Mnogo je jakih defanzivaca u Seriji A. Tu su Škrinjar, Kulibali, Kjelini… Također, tu je Aćerbi kojem se ne pridaje previše pažnje, a sjajan je igrač. Onaj koji najviše ‘lomi’ je Kjelini – rekao je Džeko uz osmijeh.
Dijamantu je drago što mnogi u BiH u njemu vide simbola naše zemlje.
“Imao sam težak put, kao i svi koji dolaze iz Bosne, iz rata. Izaći iz toga nije bilo lako i svi smo izašli snažni. Drago mi je što me ljudi u Bosni vide kao simbol, kao nekoga ko je dao nešto za Bosnu. Ponosan sam na sve to, to znači da zemlju predstavljam na pošten i poseban način”, rekao je Džeko.
