Sarajevo i Budućnost sastaju se u četvrtak na Bilinom polju u Zenici, u meču sa velikim ulogom – ko pobijedi plasirat će se u play-off za plasman u LE, vjerovatno se sastati sa škotskim velikanom Celticom.
Taj meč me vraća u neka davna vremena, kada sam ja igrao fudbal – kaže Hadžibegić, koji je punu deceniju nosio dres Sarajeva (1976 – 1985), a igračku epizodu na Koševu završio je sa stilom, titulom prvaka SFR Jugoslavije prije nego što je prešao u Betis.
Posljednji zvanični meč plavi i bordo tim odigrali su 1991. godine, u predvečerje raspada bivše države (4:1 za Sarajevo). Od tada su mogli da igraju samo prijateljske duele, kao prije dvije godine u Antaliji (2:0 za Sarajevo), ili da se sretnu u evropskom takmičenju, kao što je sada slučaj.
– Drago mi je zbog te utakmice, fudbal na ovim prostorima, u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, zaslužuje da ima dva tima u trećem kolu kvalifikacija. Jedna ekipa će proći u naredno kolo, imaće šansu da se plasira i u grupnu fazu Evropske lige – ističe Hadžibegić.
Mnogo puta je igrao protiv Budućnosti…
– Imam utisak kao da sam odigrao na stotine utakmica. Baš sam prije neki dan evocirao uspomene sa Mojašem Radonjićem, koliko smo samo „ratovali” na terenu, a sve se završavalo prijateljskim druženjem van njega. Budućnost je uvijek imala odlične fudbalere, neugodne u napadu, od Bajice Martinovića, preko Guza Vujovića, Tonka Miročevića, da ne nabrajam dalje jer ću sigurno zaboraviti nekog. Bile su to prave utakmice, žestoka borba, ali su igrači i klubovi uopšte uvijek gajili prijateljske odnose. Siguran sam da će i ovoga puta utakmica proteći u takvom tonu, žao mi je samo što neće biti publike na tribinama – ističe Hadžibegić.
Posebno se, kako kaže, sjeća jedna utakmice i pobjede Budućnosti na Koševu.
– Ne znam koja je bila godina, ali Budućnost je okrenula utakmicu i gurnula nas u veliku krizu rezultata. Mi smo vodili, Budućnost je pobijedila, čini mi se da su baš Bajica i Mojaš dali golove.
Dva tima odigrala su 47 zvaničnih utakmica – Sarajevo je slavilo 20 puta, Budućnost 14, uz 13 neriješenih ishoda. Neizvjesno je, dakle, bilo u prošlosti, neizvjesno će biti i sada, predviđa Hadžibegić.
– Šanse su 50:50. Mislim da će Budućnost biti svježija, rasterećena, da će odigrati bolje nego protiv Ludogoretsa, bolje čak i nego u Astani, gdje je ostvarila pobjedu. Sarajevo je, međutim, dobar tim i ima veliku ambiciju da prođe, a kroz dvije evropske utakmice, u Velsu i Bjelorusiji, ekipa se dobro spremila za predstojeći meč. Mnogo mi se sviđa kako radi trener Sarajeva Vinko Marinović – ističe crnogorski selektor.
Oba tima su u prošlosti važila za „domaćinska”, barem kada su u pitanju međusobni okršaji – Sarajevo je, recimo, od 17 pobjeda protiv Budućnosti, čak 14 ostvarilo na Koševu, dok je najveći crnogorski klub 11 od 14 trijumfa ostvario pod Goricom. Prednost domaćeg terena ovoga puta se gubi, smatra Hadžibegić.
– Ne igra se na Koševu, nego u Zenici, i to pred praznim tribinama. Faktor domaćeg terena neće imati nikakvu ulogu. Očekujem dobru utakmicu – zaključio je selektor Crne Gore u razgovoru za “Vijesti“.
