Mnoge životne ciljeve ovaj dvadesetpetogodišnjak već je ostvario. Sa osamnaest godina zaigrao je za Barcelonu, a dugo je čekao i da obuče dres reprezentacije Bosne i Hercegovine, domovine kojoj se uvijek vraća i koju voli.
Emir Sulejmanović je borac i iskreni patriot. Od prvih dana života, pa do danas zna šta je borba za preživljavanje, gorčina životnih nedaća, ali i slast uspjeha. Rođen je u šumi dva dana nakon pada Srebrenice i sa majkom i tada osmogodišnjim bratom preživio je 12 dana okružen neprijateljima u borbi do slobodne teritorije. Njegovog otac je zarobljen i odveden u logor, piše “Federalna“.
No, Emir danas s ponosom priča o selu Luke i Srebrenici: “Mislim da je mnogo bitno tokom cijelog života ne zaboraviti odakle si i biti ponosan na to mjesto odakle si rodom i da pokušam u najboljem mogućem svjetlu da predstavljam taj grad i to mjesto i moje ljude”.
Nekoliko godina nakon rata Emirova majka zauvijek je napustila ovaj svijet. U znak sjećanja Emir na dresu nosi broj koji simbolizira datum njenog rođenja. Danas su mu otac i brat najveća podrška.
“Trudim se da i oni budu ponosni na mene, kao što je i moja mama. Ja ću sve od sebe dati da to bude tako i ostane”, poručuje on.
Danas je igrač španskog Bilbaa i košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovine: “To je još jedan san koji mi se ispunio – da igram za svoju domovinu, da predstavljam ovaj narod i da se borim za ovu državu u najboljem mogućem svjetlu”.
Ovaj dvadesetpetogodišnjak svakog jula se vraća Srebrenici, gdje prisustvuje dženazi ubijenim žrtvama genocida.
