Stanković je jedan od osnivača košarkaškog kluba Crvena zvezda, reprezentativac Jugoslavije i čovjek koji je postigao prvi koš u istoriji svjetskih prvenstava.
Ako za nekog možemo reći da je čovjek – košarka, onda je to sigurno Borislav Stanković, legendarni srpski košarkaški trener i funkcioner FIBA u vremenu kada je košarka u Evropi doživjela najveću ekspanziju, piše “Telegraf“.
Iako je u košarci bio sve, i ona je njemu bila sve, njegov prvi sportski izbor bili su tenis i stoni tenis. U okupiranom Beogradu on postaje prvak Srbije u stonom tenisu 1943. godine.
Isti uspjeh ponavlja tri godine kasnije. Sa oslobođenjem, Bora se opredjeljuje za košarku. U to vrijeme rata loptice za stoni tenis su bile jako skupe i rijetke za nabaviti, pa se celokupno društvo, a tako i Stanković, opredijelilo za košarku.
On je jedan od ljudi koji je prisustvovao osnivačkoj sednici SD Crvena zvezda 1945. i sa njenom košarkaškom sekcijom osvajao tri titule prvaka. To je bilo vreme začetaka ovog sporta u Jugoslaviji, basket se igrao na betonskim spoljnim terenima.
Poslije tri godine u Zvezdi postaje trener KK Železničar i uvodi ga u prvu ligu. Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je nekoliko godina, bio u ekipi koja je na prvenstvu svijeta u Buenos Ajresu 1950. godine osvojila šesto mjesto. Poslije Crvene zvezde igrao je još nekoliko sezona u KK Partizan, negdje do završetka studija veterine.
Uporedo sa poslom veterinara bio je i trener OKK Beograda od koga je napravio moćnu košarkašku dinastiju poslijeratnih godina.
Od 1953. do 1966. godine on je sa svojim saradnicima napravio bukvalno novi klub koji je tih godina mogao da parira nadmoćnoj Olimpiji iz Ljubljane. OKK Beograd (beogradski “klonferi”), predvođen herojskim strelcem Radivojem Koraćem Žućkom, osvajao je tri puta prvenstvo države u periodu kada je ondašnja reprezentacija počela da donosi medalje sa svetskih takmičenja.
Takođe, igrali su nekoliko puta u polufinalu Kupa šampiona (danjašnji fajnal for Evrolige).
Koliko je Stanković bio posvećen košarci govori i činjenica da je od 1956. do 1966. bio generalni sekretar košarkaške organizacije Jugoslavije, kao i glavni veterinarski inspektor na pijaci Zeleni venac.
Poslije “klonfera” vodio je italijansku Oranžsodu iz Kantua i postao prvi trener stranac koji je osvojio italijanski šampionat. Tada je poslije jedne utakmice, na kojoj je zbog visokog nivoa stresa nakupljenog godinama, kolabirao, pa je odlučio da napusti trenerski posao i posveti se radu u FIBA gde je bio od 1958. kao član komisije za Evropske kupove, a od 1969. je stalno zaposlen u svjetskoj košarkaškoj organizaciji.
Poslije osam godine rada u FIBA i nakon odlaska u penziju Viljema Džonsa, Bora Stanković 1976. godine postaje generalni sekretar Svjetske košarkaške federacije. Kao gen sek je aktivno radio na razvijanju košarke na svim merdijanima, učestvovao i u radu tehničke komisije kada su se mijenjala pravila.
U njegovoj eri koja je trajala sve do 2002. godine košarka je dobila najznačajnije promene. Uvedena je linija za tri poena, promijenjena je dimenzija terena, pređeno je sa poluvremena na četvrtine kako bi se približili NBA košarci.
Stanković je takođe bio zagovornik ideje da na Olimpijskim igrama treba da igraju profesionalci iz NBA i to se 1992. godine desilo.
Učestvovao je na 28 Evropskih prvenstava, 14 svjetskih i 14 Olimpijskih igara, kao i na 12 kongresa FIBA.
