Goranu je dobila korona virus u Madridu u kojem porodica Tabak posljednjih 20 godina. Goranina borba sa kovidom-19 počela je 11. marta.
“Dobila sam temperaturu, što mi je bilo čudno jer ne znam da sam je u u životu imala tri puta. Dva dana bila mi je oko 37.5, a zatim je naglo skočila na 39.6 i 41 i tada sam uzela paracetamol. Ali kako nije padala, zvala sam bolnicu i rekli su mi da ne dolazim tamo, i objasnili su mi kako da je snizim. Ali, nije se spuštala pa me je 18. marta Žan, koji se vratio iz Poljske, gdje radi kao trener, odveo na Hitnu pomoć. U Hitnoj pomoći bila sam šest sati i nakon toga mi je bilo malo bolje, temperatura mi je počela da spada. Otišli smo kući, nisu me zadržali u bolnici i rekli su mi da se vratim ako se temperatura ne bude još spuštala, ali da im se prije javim kako bi mi mogli da mi osiguraju krevet. Od tog 18. marta do 20. ponovno mi je temperatura počela da skače, a nakon 20. počela sam da imam problema sa disanjem. Sve sam teže disala i tada smo odlučili da moram da idem u bolnicu”, priča Gorana za “Slobodnu Dalmaciju“.
Gorana je 22. marta smještena u bolnicu i poslije prvog dana hospitalizacije se osjećala bolje. Međutim, problemi sa disanjem su se vratili, nije mogla da udahne i po odluci ljekara morala je na intubaciju.
Gorana kaže da je prijateljima i suprugu u nesvjesnom stanju slala poruke u kojima je pisala da “ne vjeruje će se izvući živa iz bolnice”.
“Tek kad sam izašla iz bolnice pokazali su mi poruke. Uopšte nisam znala da sam to napisala”, dodaje Gorana.
Na snimku, kako objašnjava Gorana, pluća su bila sasvim bijela i ljekari nisu mogli da vide ugrušak.
“Žana su nazvali 28. marta i rekli mu kako sumnjaju da ću se izvući jer je moje stanje izuzetno teško. Pošto sam bila u indukovanoj komi, nisam ni znala da mi se stanje pogoršalo. Da bih lakše disala, okrenuli su me na grudi i tada sam malo bolje disala, ali u tom sam položaju počela oticati zbog svih lijekova koje sam dobijala. Tako bih neko vrijeme ležala na grudima, pa bi me onda okrenuli na leđa ili na bok, pa opet na grudi i tako unedogled”.
Gorana kaže da je mnogo puta gubila svijest i da su je reanimirali. Kad su pronašli krvni ugrušak, operisali su je. Ne sjeća se operacije, ali zna da joj je poslije nje bilo bolje. Ostala je priključena na respiratoru.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Kad su me probudili, bila sam potpuno nepokretna. Mogla sam da pomjerim samo dva prsta desne ruke i oči. Nisam mogla da govorim, tijelo mi je bilo potpuno mrtvo. U tom sam trenutku poželjela da me isključe sa aparata i da umrem, jer nisam mogla da prihvatim mogućnost da ću cijeli život ostati u tom vegetativnom stanju”, dodaje ona.
Gorana je 24. aprila izašla iz bolnice. U toku liječenja izgubila je 23 kilograma i kaže da izlazak slavi kao drugi rođendan.
“Moram nastaviti da živim, pobijedila sam opakog neprijatelja i ovoga ću se sjećati cijeli svoj život. Nadam se da nakon ove moje priče više niko nikada neće reći kako je korona virus samo malo jača prehlada. Korona virus je nešto od čega ljudi umiru, i to ne oni starije životne dobi i oni koji pate od hroničnih bolesti. Umiru i oni između 30 i 40 godina života, i to puno njih ovdje u Španiji. Ja sam, na moju sreću i sreću moje porodice, ostala živa, prevarila sam smrt”, zaključuje Gorana u svojoj ispovijesti.
