Dragi dnevniče.
Danas je ponedjeljak , 11.02. 2019.godine.
Jutro je prekriveno bijelim pahuljama. Ustao sam malo kasnije nego inače, jer jučer sam bio u Sarajevu.
Kao što sam ti jučer napisao, u Sarajevu je bila ceremonija otvaranja olimpijskih igre. Jučer je milion duša šetalo Šeher čaršijom.
Osim 1500. mladih sportista iz 46. zemalj tu je bilo turista iz cijelog svijeta.
Dugo se nisam ovako ponosno osjećao, dugo se nisam ovako zemljom ponosio. Neka vide svi da i mi možemo dočekati velike događaje. Neka vide svi , da mi nismo jedna “pogan” kakvom nas predstavlju.
Šaljem sinoć svom Rijadu u Turskoj poruku sa slikom iz Sarajeva, a on odgovara:
“Hvala ti brate, sav sam se naježio, evo kolegi Ardi pokazujem slike, ponosan sam brate na svoju zemlju”.
Nazvao me moj Ajdin, koji kamionom obilazi Evropu, priča kako je trenutno u Parizu. Šalje mi slike Pariza, a ja njemu slike Sarajeva. Plače moj Ajdin kao dijete, nakupilo se čežnje na hiljadama pređenih kilometra. Večeras je Bosna i Hercegovina centar svijeta!
A, ja, nekako izganjao slobodan dan, rek’o da i moje oči zapamte jednu pozitivnu sliku. Da svojoj djeci, unučadima pričam da sam bio tog 10.02. 2019. godine u Sarajevu. Još kada ona moja komšinka, Travničanka Larisa Cerić zapalila olimpijski plamen, pa bolan, meni srce samo što nije iskočilo od sreće.
Poslije 35. godina ponovo olimpijski plamen gori.
Ali moram ti nešto priznati, ipak ti znaš sve moje tajne i strahove. Dnevniče, moram ti priznati da se malo bojim. Bojim se ovih nemira, bojim se ove mržnje, bojim se godina koji dolaze. Ne bih volio da se ponove one godine koje su bile poslije 84-te. Nije to davno bilo, pogledaj, tek što je prošlo malih 35. godina, opet smo centar svijeta.
U tih 35. godina bilo je svega; sreće , radosti , nemira , bola , patnje i sada vremena preživljavanja. Ne bih da širim neku negativnu priču, ali vjerujem da ona ima u svakom bosanskom, insanskom biću. Zato je tebi pričam, jer ti ćeš upiti dobro, nećeš je zaboravit i ako si mlađi sigurno od mene. Možda je unazad pet godina odrezano drvo za stranice tvoje.
Ali ne bih više da te smaram, odoh gledati slalom u ženskoj kategoriji, koji se održava na Jahorini. Šta misliš, jel’ Jahorina veća od mog’ srca planina?
Autor: Semir Krnjić
