Katarina Vit, čuvena istočnonjemačka klizačica, postala je svjetska zvijezda poslije Zimskih igara u Sarajevu prije četiri decenije. Amerikanci su je poredili s Bruk Šilds. Za DW priča kako se uvijek vraća u Sarajevo.
Četverostruka svjetska prvakinja
Katarina Vit, jedna od najboljih sportistkinja ikada, šestostruka evropska i četverostruka svjetska prvakinja u umjetničkom klizanju, šeta Sarajevom, gdje je prije tačno četiri decenije, nastupajući za Istočnu Njemačku, osvojila prvo od dva olimpijska zlata, piše Deutsche Welle.
Stariji prolaznici je odmah prepoznaju. Zimske olimpijske igre (ZOI) 1984. u Sarajevu su predstavljale prekretnicu u njenom životu.
– Kad dođem u Sarajevo, 40 godina kasnije, tek sada postajem svjesna kako se moj život promijenio od tih Igara – kaže Vit.
Te 1984. godine, iako je godinu ranije osvojila Evropsko prvenstvo, ona, kako kaže, „srećom“, nije bila svjesna da će je gledati cijeli svijet, tako da se u miru koncentrirala na nastup.
-Mnogi ljudi širom svijeta, koji se nikad nisu interesirali za umjetničko klizanje, odjednom su počeli na malim ekranima da prate prijenos iz sarajevske Zetre. Kada sam se, nakon Olimpijade, vratila kući, cijeli moj život se promijenio u pogledu popularnosti – kaže Vit za DW.
Posebno su se Amerikanci oduševili tada 18-godišnjom Katarinom. Nakon što je jedan sportski komentator, gledajući je u Zetri kako na ledu pleše mađarski čardaš, koji je pomalo podsjećao na jugoslavensko kolo, povikao je: „Upravo sam vidio Bruk Šilds (Brooke Shields) na klizaljkama.“
A kada je drugi američki novinar za Times napisao da je Katarina Vit „najljepše lice socijalizma“, zvijezda je bila rođena.
Njemačka klizačica je tadašnju američku megazvijezdu Bruk Šilds upoznala godinama kasnije u jednom američkom ljetovalištu.
– Prišla mi je i rekla: ”Divno što te konačno upoznajem. Imam osjećaj kao da si mi sestra.” I to je stvarno bilo tako. Stalno su joj govorili: ”Izgledaš kao Katarina”, a meni su govorili da izgledam kao Bruk Šilds.
– U to vrijeme je to bio lijep i šarmantan kompliment, koji je pokazao da se mogu prevazići granice između Istoka i Zapada. To je od Zapada tada bilo veliko priznanje nama, sportistima s istoka Evrope, a mi smo opet tako dobili priliku da upoznamo i dio američke kulture – kaže Vit.
Poznavala Ljupku Dimitrovsku i Ivicu Šerfezija
Iako Katarina Vit, kako kaže, za Bruk Šilds do Olimpijade u Sarajevu nije čula, znala je za jugoslavenske zvijezde šlagera Ljupku Dimitrovsku i Ivicu Šerfezija, koji su često nastupali u DDR-u. Najprije ih je gledala na televiziji, a poslije, kada je postala svjetska zvijezda, i lično ih je upoznala.
Ali građani iz DDR-a nisu baš lako mogli putovati u Jugoslaviju.
– Priželjkivala sam da se ljudima pruži šansa da putuju, posjete rođake i vide svijet. Sigurna sam da bi se mnogi, da su mogli da putuju, vratili kući. Sportisti su se u 99 posto slučajeva vraćali kući jer su tamo bile njihove porodice, korijeni, prijatelji, domovi. I to je bila moja privilegija – kaže čuvena klizačica.
-Ali moram reći da je to bio težak rad, težak trening… Ti ne možeš kao druga djeca u diskoteku, u šoping, na sunce, u provod. Tražilo se mnogo discipline, s druge strane to je za mene bio veliki dobitak, takmičiti se i biti uspješna u sportu, koji sam otkrila veoma rano.
Umjetničkim klizanjem Katarina Vit se bavila od 1971., kada je kao šestogodišnjakinja počela da kliže u Karl Marks Štatu – kako su komunisti bili preimenovali današnji Kemnic.
Kada joj je bilo devet godina, preuzela ju je čuvena Juta Miler, koja je sa svojim klizačicama osvojila ukupno 57 medalja i slovi za najuspješnijeg trenera u umjetničkom klizanju. Miler je nedavno umrla, a najslavnija učenica bila joj je upravo Katarina Vit.
Odlazak na ZOI u Sarajevu kao odlazak na Zapad
Odlazak na Igre u Sarajevo 1984., u čijoj pripremi je učestvovala cijela Jugoslavija, za Katarinu Vit bio je poput „putovanja na Zapad“.
-Za mene, koja sam rođena u DDR-u, tadašnje socijalističke zemlje su bile Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Sovjetski savez, ali Jugoslavija samo djelimično. Mi smo tada smatrali da su u Jugoslaviji pomalo kapitalistički nastrojeni. Bili smo iritirani i pitali smo se jesu li oni sad u socijalizmu ili su više dio Zapada – kaže Katarina Vit za DW.
Slike ratnog Sarajeva i stradanja njegovih stanovnika tokom opsade (1992.-1995.) su za Katarinu Vit bile „srceparajuće“.
Isto kao i razaranje Olimpijskog muzeja i sarajevske Vijećnice, u kojoj je bila nacionalna biblioteka, čije su brojne knjige o historiji Bosne i Hercegovine izgorjele. Nakon rata je legendarna klizačica ukupno tri puta bila u Sarajevu. Tu je pokrenula projekte pomoći djeci s invaliditetom, koje finansira njena Fondacija ”Katarina Vit”. Među njima je i fudbalski projekt „Respekt“, u kojem djeca s invaliditetom igraju fudbal s drugom djecom i skijaju.
-Nedavno sam dobila snimak djevojčice koja nema ruku, ali skija, a sada i kliže. Vrlo je važno za tu djecu da ostvare snove i osjećaju inkluziju na način da se bave sportom koji vole – kaže Vit.
Voli ćevape
Klizačka megazvijezda je sada u Sarajevu posjetila i visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), a bila je i na ručku s tadašnjim jugoslavenskim sportistima: Slovencem Jurom Frankom, koji je na 1984. osvojio srebro u veleslalomu, i klizačicom Sandom Dubravčić.
S njima je zajedno jela ćevape u „Petici“, čuvenoj ćevabdžinici nekadašnjeg sarajevskog fudbalera Asima Ferhatovića.
– Volim ćevapčiće! – kaže Katarina Vit i dodaje:
– Moj tata ih, također, pravi, samo s više začina. BiH ima veoma zasitnu kuhinju. Kada bih ostala ovdje sedam dana, ne bih više mogla obući nijedne pantalone.
U šetnji po gradu nailazi na stope Gavrila Principa i mjesto s kojeg je 1914. pucao na austrijskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda, ubivši njega i njegovu suprugu Sofiju.
Na ulazu u Baščaršiju, među suvenirima, Katarina Vit nailazi na Vučka, maskotu ZOI 84. Oduševljena je planovima da se Sarajevo kandidira za organizaciju Zimskih olimpijskih igara mladih 2032. godine.
Tada bi se obnovila sablasna olimpijska borilišta, poput bob-staze ili skakaonica, koja su bila poprište sukoba i ni skoro tri decenije nakon rata nisu obnovljena. Za mnoge je to odraz teške i nerazriješene političke situacije u BiH, ali Katarina Vit želi da vjeruje da će se ona prevazići.
– Duh koji ovdje vlada, taj optimizam, pa čak i zajedništvo koje se osjeća, motivira i daje nadu da će ovaj grad imati svijetlu budućnost i da se bori da tu budućnost zajednički kreira.
