“Molim se za sve ljude, pogotovo za kojima je podrška i molitva sada najviše potrebna. Da ozdrave i da svi zajedničkim snagama prebrodimo ovaj virus. Teška su i izazovna vremena. Mnogo ljudi pati i sada je neophodno da se svi ujedinimo i kolektivno shvatimo šta nam je najbolje činiti kako bi se iz svega ovoga izdigli zdraviji, mudriji i zahvalniji”, počeo je Đoković i dodao:
“Zahvalan sam na velikoj požrtvovanosti i energiji koju ulažu vrijedni i plemeniti ljudi iz medicine kako bi pomogli velikom broju ljudi kojima je pomoć potrebna. Molim vas da ostanete kod kuće u karantinu kako bi pogotovo njima pomogli da što bolje i efikasnije rade i pomažu ljudima koji su u kritičnom stanju. Pokušajmo da ih ne opterećujemo još više”.
Đoković je napisao da u svakoj situaciji treba pronaći nešto pozitivno,
“Iskreno smatram da je karantin sada mnogim ljudima dobrodošao. Barem meni jeste. Dozvoljava mi da provodim kvalitetno vrijeme sa svojom porodicom. Da se smijem, volim, ljubim, grlim do besvijesti sa njima. Da shvatim koliko te naizgled jednostavne stvari čine život ispunjenijim i kompletnijim. Stalna kretnja (posebno za nas tenisere) je karakteristična i često nas ne drži mjesto. Ostankom kod kuće ne samo što ćemo pomoći da se virusu ne raširi i dodatno sve optereti, već ćemo imati mogućnost da se posvetimo sebi i svim onim potisnutim emocijama, podsvjesnim programima za koje se nikada ‘nema vremena'”, kaže Đoković i dodaje:
“Za tako ključan unutrašnji rad u našim životima mora da postoji vrijeme i sada nam je nametnuta ova situacija kao podsjetnik da se bavimo sobom. Da pronađemo mir, vježbamo svoj um, da mislimo sretne i pozitivne misli što češće, da se molimo i tihujemo, da pišemo, čitamo, pjevamo, plešemo, sviramo, igramo se… Sve to u svrsi podizanja lične vibracije, a samim tim i vibracije čitave planete i svih ljudi, životinja, našeg ekosistema. Ovo je šansa pomognemo našoj majci prirodi da se brže oporavi. Svi smo povezani sa jednim izvorom koji nam daje ljubav i snagu da ovakve trenutke vidimo kao priliku za rast”.
