Novak Đoković, vjerovatno najbolji teniser u historiji, na trenutke je djelovao potpuno nemoćno. Odigrao bi najbolje što može, valjda je već i on bio siguran da je dobio poen, a onda je s druge strane doletio projektil koji ni pet godina mlađi Novak ne bi mogao dohvatiti.
Dan ranije isto se osjećao i Rafael Nadal.
Kralj zemlje i Madrida, čovjek za kojeg odustajanje nije opcija ni u 36. godini, nije imao odgovor na Karlosa Alkaraza (Carlos Alcaraz). Prištavi klinac koji je prije tri dana napunio 19 godina radio je obojici što je želio, piše Index.hr.
Istina, i Rafa i Nole gurali su ga da izvlači najbolje iz sebe. Dali su sve što imaju, igrali su na svojim limitima ili jako blizu, a dojam je da je Alkaraz imao još jako puno rezerve. Dojam je da su njegovi limiti još jako, jako daleko.
I to je ono što će najviše zabrinuti i njih dvojicu, ali i one puno mlađe od njih dvojice. Jer, Nadal je na zalasku, Đoković mu se približava i obojicu ti porazi previše ne bole jer su znali da će oni doći prije ili poslije.
Ali, ostatak ekipe na Touru ne spava mirno, ali ne od jučer, nego već skoro godinu dana. Alkaraz nije ništa novo. Oni koji pomnije prate tenis znaju što mladi Španac radi već neko vrijeme na Touru. Oni koji tenis prate malo manje reći će da je i prije bilo takvih igrača kojima su se predviđale velike karijere pa su se pogubili putem.
Kao “čudovište”
Alkaraz nije takav tip ili barem za sad ne djeluje kao da će se tako lako pogubiti. Svakome tko je par puta udario lopticu reketom dovoljno je pogledati jedan od ova dva njegova meča (protiv Nadala i Đokovića u Madridu) pa da vidi ono što svi govore – Alkaraz nema mane.
Na terenu djeluje doslovno kao “čudovište”. Hibrid Federera, Nadala i Đokovića koji je od svakoga uzeo ono najbolje, a odbacio ono loše. Precizan kao Rodžer (Roger), izdržljiv kao Rafa i teniski inteligentan i defenzivno moćan kao Đoković. A tek samopouzdanje…
Servira preko 220 na sat, pokriva svaki centimetar terena, nevjerovatno brzo razmišlja, a trenutačno niko na Touru ne odigrava “drop shotove” kao mladi Španac. I sve to sa samo jedva 19 godina, dvije sedmice nakon što je u ušao u Top 10. Na istome mjestu i na isti dan kao i Rafa, samo 18 godina kasnije. Možda je i to neki znak.
Ogromnu ulogu u Alkarazovu razvoju igra i Huan karlos Ferero (Juan Carlos Ferrero). Boljeg trenera takav igrač u tako osjetljivoj dobi nije mogao imati. Legendarni Španac pokazuje se kao jako dobar trener, ali i, što je možda i najvažnije u današnjem brutalnom sportu, i kao jako dobar psiholog. Potpuno je nevjerovatno slušati Alkaraza kako je samouvjeren, s koliko samopouzdanja igra i govori i – šta govori.
– Uvijek sam bio normalan tip, ne bojim se slave i neću se mijenjati. Želim biti najbolji na svijetu i želim osvajati Gren slemove. Nije mi to teško reći jer vjerujem u to. Svjestan sam da imam samo 18 godina i da sam u top 10, rekao je nakon što je pobijedio u Barceloni i ušao u društvo deset najboljih.
S takvim stanjem uma Alkaraz je bio predodređen za velike stvari. Njegov uzlet na Touru bio je silovit.
Od vremena kad se pričalo da u Španiji raste “novi Nadal” do njegova ulaska u Top 10 prošlo je jako malo. Neki kažu i premalo, ali za Alkaraza je to bio prirodan put.
Pandemija i pauza
Zaustavila ga je kriza s koronom koja je prekinula Tour, ali je on za to vrijeme sa 16 godina bjesomučno trenirao s Fererom u Španiji. I onda je krenulo. U prvom gren slem nastupu u karijeri je prošle godine u Melburnu pobijedio. Na Rolan Garosu je stigao do 3. kola, u Umagu je osvojio prvi naslov u karijeri pa otišao u Ameriku na beton i u 3. kolu Ju Es Opena u pet setova pobijedio Cicipasa (Tsitsipas).
– Nikad u životu nisam vidio da netko tako udara lopticu. Trebao mi je čitav set da se priviknem na njegovu igru. U petom setu je igrao potpuno opušteno, stalno je tražio winnere i pogađao je što je želio. Mislim da sam dobro igrao i dobro reternirao, ali stvarno ne znam koliko jako moram udariti lopticu da je on ne bi vratio. Njegov nivo igre je nevjerovatan, kukao je Cicipas nakon tog poraza prije kojeg je rekao da Alkaraz ima sve da bude šampion.
Nakon Ju Es Opena došao je do 3. kola Mastersa u Parizu, onda je poderao konkurenciju na Next Gen Finalsima na kojemu nije izgubio nijedan meč, a potpunu eksploziju doživio je ove sezone. U Indijan Velsu stigao je do polufinala koje je izgubio od Nadala, ali je i Rafa jako dobro znao da takvih pobjeda više neće biti puno.
Onda je osvojio Miami, nakon čega ga je osobno nazvao španjolski kralj. Vratio se u Evropu, poderao konkurenciju u Barceloni i sad je u Madridu stigao do finala nakon što je riješio i Nadala i Đokovića. Na zemlji. Obojicu.
– Karlosov rast niko ne može zaustaviti. Ima odličnu ekipu oko sebe, ima sve što je potrebno za veliku karijeru, a skroman je i veliki je radnik. Odličan je dečko i dosta me podsjeća na mene dok sam imao 17 ili 18 godina. Uživat ćete u velikom igraču. Koliko dugo? Jako dugo”, rekao je Nadal, a prenosi Index.hr.
Granice ne postoje
A kad to kaže Rafael Nadal nema druge nego mu vjerovati. Bilo je igrača kroz historiju kojima su se predviđale velike karijere. Žo Vilfrid Conga (Jo-Wilfried Tsonga) bio je senzacija kad se pojavio na Touru, ali nikad nije ispunio očekivanja. Od Tima (Thiem) i Zvereva očekivalo se puno, puno, puno više od onoga što su napravili.
Možda tako bude i s Alkarazom, ali – teško. To misli Nadal, to kaže i Đoković i većina njegovih konkurenata. Za Karlosa ne vrijedi ni ona izlizana “Neko mora odgovarati ako ovaj mali ne bude igrač”. Za to će odgovarati samo i jedino Alkaraz, no ako je za suditi prema onome što je do sad pokazao, njegove granice ne postoje.
A taman su se svi ostali ponadali da odlaskom Đokovića, Nadala i Federera dolazi njihovo vrijeme. Budućnost je zaista i stigla, ali se ne zove Medvedev, Cicipas ili Zverev. Ime joj je Karlos Alkaraz.
