Prelaz je bio pod paljbom HVO-a i tom prilikom je ubijen dječak Salčin Ermin koji imao 12 godina.Predstavnik UO Udruženja civilnih žrtava rata Grada Mostara, Adnin Hasić, ovom prilikom je istakao:
“24. avgusta 1993. godine nakon napada i zauzimanja mostarskog naselja Raštani, pripadnici HVO-a nastavili su svoj krvavi pir kada su počinili stravične zločine nad zarobljenim pripadnicima Armije RBiH, te devet civila bošnjačke nacionalnosti.Među ubijenim civilima je troje djece od 9 do 13 godina.
Kultura sjećanja je naša obaveza i svi trebamo dati svoj doprinos kako bi opominjali i sjećali se nedužnih žrtava kako se ovakvi zločni ne bi dešavali u budućnosti.
U Mostaru su počinjeni zločini na Uborku i Sutini, u Raštanima, u Grabovici, zločini počinjeni nad mostarskim Srbima, imamo niz zločina nad civilima koji su počinjeni neselektivnim granatiranjem i sve te žrtve zaslužuju da im se oda počast, da ih se sjećamo.
Pravosudne institucije moraju procesuirati sve zločine počinjene u Bosni i Hercegovini i na taj način staviti do znanja svima da ratni zločini ne zastarijevaju. Tek kad zločinci budu adekvatno kažnjeni žrtve i njihove porodice mogu naći smiraj” – rekao je Adnin Hasić.Zločin u Raštanima se dogodio u rano jutro 24. augusta 1993. godine, u mostarskom naselju Raštani na desnoj obali Neretve, kada su jedinice HVO-a nakon višesatne artiljerijske paljbe i paljenja šume iznad naselja, upali u samo naselje i masakrirali brojne bošnjačke civile i nenaoružane vojnike Armije RBiH.
Vojnici HVO-a su upali u kuću Uzeira Beglerovića, kojeg su odmah likvidirali, nakon čega su ubili njegovu suprugu Ćeru, i tri kćerke, dvanaestogodišnju Šaćiru, dvadesetogodišnju Edinu i dvadesetpetogodišnju Fadilu.
Nakon toga su nastavili sa ubijanjem ostalih mještana.
U kuću od Mirsada Žuškića se sklonilo 15 osoba među kojima i dvije familije. Agresorski vojnici su prišli kući počeli pucati po njoj i uz psovke pozivali da svi izađu iz kuće, inače će ih žive zapaliti.
Šaban Dumpor, star 57 godina je izašao prvi sa dignutim rukama u zrak a onda i ostali. Agresorski vojnicu su Šabana prvog odvojili i ubili. a zatim i ostalu trojicu nenaoružanih muškaraca: Mirsada Žuškića, Ismeta Ćišića i Murata Dedića.
Zatim su žene i djecu odveli iza kuće i naredili su im da se postroje uza zid. Potom su natjerali žene uz nasilna pretraživanja i uvrede da im predaju svoj nakit i novac, uz riječi da neće bijeli metal, već žuto zlato. Prijetili su im različitim vidovima odmazde, na primjer da će jednoj ženi odsjeći prst i staviti joj ručnu bombu u usta ako im ne dâ prsten dovoljno brzo.
Pored toga, jedan agresorski vojnik je jednu ženu iz grupe brutalno
udario nogom u nogu i u grudi. Također su prijetili ženama i djeci postrojenim iza kuće da će ih sve pobiti ili da će silovati žene. Zatim su agresorski vojnici izdvojili iz grupe jednu 16godišnju djevojčicu i silovali je.
Ostatak preživjelih Bošnjaka u naselju Raštani je agresor odveo u logor Heliodrom a ženu i djecu protjerao na lijevu obalu pod kontrolom ARBIH.
Niko nikad nije odgovarao za zločin u Raštanima. Kantonalno tužilaštvo u Mostaru je Haškom tribunalu poslalo ovaj predmet na ocjenu. Među osumnjičenima za ovaj zločin nalaze se: zapovjednik Kažnjeničke bojne Mladen Naletilić, zapovjednik Druge brigade HVO-a Ilija Vrljić, zapovjednik Bjelopoljske bojne Marko Radić Maka, ministar odbrane Herceg-Bosne Bruno Stojić, te pripadnici HVO-a Darko Tadić Konta i Brano Savić Cojo.
