Na osnovu mikroekspresija i govora tijela otkriva karakter, ponašanje i moguće reakcije ljudi. Njegov posao je toliko rijedak i specifičan da ga radi svega 11 osoba na čitavom svijetu. Za njega kažu da je poput hodajućeg detektora laži. No, on je mnogo više od toga.U intervjuu za DEPO Portal govori o svojim počecima, emocionalnoj inteligenciji, kako prepoznati psihopate i ljude od kojih treba bježati, femicidu, kao i velikim svjetskim slučajevima na kojima je radio.Prije svega, kako si počeo? Odakle interesovanje za “čitanje” ljudi?
Pa, priča je počela prije nekih 12 godina. Sve je krenulo od serije “Lie to me”, samih emocija i psihologije. Zanimalo me zašto se ljudi ponašaju kako se ponašaju i, kada lažu, da li neko drugi može da prepozna da li lažu. Dalje se sve veže za čovjeka prema kojem se serija snimala, dr. Paula Ekmana, i njegove prve kurseve koje sam završio. Dalje sam studirao psihologiju. Sve me više interesovalo, da bih neke 2018. godine počeo to i malo dublje istraživati. Tada sam prvi put stupio u kontakt sa Akademijom emocionalne inteligencije iz Manchestera, a koji su sarađivali sa Ekmanom. Oni su, osim samih emocija, malo opširnije radili i govor tijela i analizu glasa te analizu psihofiziologije, odnosno reakcije koje se inače otkrivaju na poligrafu. A onda – sve dalje do samog sadržaja riječi, komunikacije, analize kredibiliteta i svega ostalog. Kod njih sam završio neke kurseve. Na moju sreću, imao sam odličnu prolaznost, pa sam zahvaljujuči tome uspio, nakon nekog vremena, postati i dio njihove ekipe. Sada sam njihov trener za emocionalnu inteligenciju i analizu ponašanja (bihevioralnu analizu). Na moju sreću, jedan od 11 na svijetu koji imaju privilegiju biti dio toga i biti njihov licencirani trener. Sada se sve samo širi i grana.
Šta si ti sve, zapravo? Profiler, hodajući detektor laži…?
Pa, moj direktor obično kaže, “mi nismo detektori laži, mi smo detektori istine”. Ljudi kada lažu – iz njih izlazi istina, a mi detektujemo istinu. Ja sam ekspert za analizu ponašanja ljudi i emocionalnu inteligenciju, pod tim spada i dio forenzičkog profiliranja, detektovanja istine i laži, itd.
Ko je precizniji – ti ili poligraf?
Za sada – ja. Naučno i statistički je dokazano da poligraf ima preciznost od 56%. Ima problem sa lažno pozitivnim i lažno negativnim, jer gleda samo jedan kanal. Mi gledamo šest kanala i tražimo nešto što se zove klaster. Imamo algoritam po kojem se traže tri greške, odnosno tri odstupanja na dva ili više kanala u sedam sekundi. Gledanje samo jednog kanala ili gledanje poligrafa je isto kao da imate gitaru sa samo jednom žicom. Možete proizvesti neki zvuk, ali ne možete proizvesti potpun zvuk ukoliko nemate svih šest kanala. Ono što mi radimo i što je patentirala Akademija emocionalne inteligencije je tzv. SCAnS model – šest kanala analizirajući sistem. Ja sam trener upravo za taj SCAnS i to je, trenutno, najefikasniji način otkrivanja istine. Preciznost mu je 96,4% i preko toga. Za razliku od svih ostalih pojedinačnih kanala, koji imaju preciznost od najviše 75%.
Koliko traje proces profiliranja neke osobe i iz čega se sastoji?
Ovisi od toga kakav se profil osobe radi. Može trajati od nekoliko minuta ili sati, pa do nekoliko dana. Ovisi od toga kakav pristup osobi i podacima o njoj imate. Ukoliko imate dosije osobe, možete napraviti neki uzorak po kojem će se ona ponašati, na osnovu prijašnjih radnji. Ljudi se, generalno, ne mijenjaju i jako je teško promijeniti bilo koji dio sebe, tako da možete praviti uzorak po tome. To, naravno, nije potpuno precizno i zove se “ciljano nagađanje” – čime možete predvidjeti nečije postupke. Međutim, budući da imamo različita profiliranja, 24 sata su neki okvir, potreban da se napravi kvalitetan profil neke osobe.
Šta tačno pratite?
Ponašanje. Kako se osoba trenutno ponaša i kako se ponašala, da li tu postoji neki uzorak koji se ponavlja. Ako se ponavlja, vrlo je vjerovatno da će se ponoviti i u budućnosti. Zatim se gledaju karakteristike osobe, počevši od emocionalne inteligencije – da li razumije svoje emocije, da li upravlja njima, kako se ponaša u društvu i kakav uticaj ima na društvo, pa sve do razumijevanja emocija uopće i toga da li zna šta su emocije, odnosno – da li je sociopata ili psihopata. Sveukupno – mora se posmatrati jedna šira slika osobe.
Koja je razlika između sociopate i psihopate?
Psihopate su, pretežno, osobe koje su nesposobne osjetiti ljubav i imaju problema osjetiti bilo koju vrstu emocija. Sociopate su osobe koje su društveno izolovane ili se smatraju društveno izolovanim, ali ne moraju biti. Oni mogu biti i empatični, samo su zatvoreni i povučeni u sebe. Za razliku od psihopata, koji imaju manipulativne tendencije i maliciozne namjere ka drugim ljudima, da bi postigli svoj cilj.
Radio si i u Austriji, šta tačno?
Studirao, ali smo radili i praksu za sigurnost aerodroma. Kao što sada imamo i kod nas, kada pregledaju da li je neko sumnjiv putnik ili nije, pa onda imate i ispitivanje sumnjive osobe. Ukoliko vam osoba izgleda sumnjivo, izdvajate je sa strane, a onda neko vrši daljne ispitivanje. To smo radili kao praksu na fakultetu, nekih godinu i po dana.
Šta nekoga čini sumnjivim, šta je triger?
Bilo koje odstupanje od normalnosti. Ukoliko je neko bespotrebno nervozan ili otežano odgovara na prosto pitanje, treba mu više vremena ili ne odgovara na direktna pitanja, to odmah ukazuje da nešto nije u redu i tada ga se izdvaja sa strane zbog dodatnog ispitivanja. To su sve sitnice koje treba primijetiti u jako kratkom vremenu i možete postaviti tri-četiri pitanja toj osobi. Tada morate napraviti tzv. baseline, osnovnu vrijednost, i sve ono što odstupa od toga je ono što budi sumnju. Ja radim isključivo kao ispitivač. Sav posao se vrši tamo gdje imamo mogućnost ispitivanja, mi to zovemo “investigative interviewing”. Ukoliko mi nemamo mogućnost postaviti pitanje osobi, ne smijemo 100% tvrditi da li neko laže ili ne.
Jesi li jedini u BiH?
Koliko znam – jesam. Imamo dosta ljudi koji se bave otkrivanjem laži i sl, znam da u Srbiji ima i firma koja se čak zove Psihologija laganja, ako se ne varam. No, jedini sam koji se bavi ovim modelom, koji smo mi i patentirali i koji je najtačniji na svijetu, što je potvrđeno od vodećih svjetskih naučnika u ovoj oblasti. Što nama naš direktor kaže – mi se nalazimo u 1% eksperata u svom polju. Jako nas je mali broj koji se bavimo isključivo spomenutim SCAnS-om, šest kanala analitičkim sistemom – svega nas 11.
Koje karakteristike upućuju na osobu od koje treba bježati?
Prije svega, treba bježati od osoba koje imaju izraženu agresivnost u sebi, koje imaju agresivnost ka drugim ljudima. Imaju nisku emocionalnu inteligenciju. Ko ne spozna emocije i ne zna šta su emocije, ne možemo očekivati od te osobe da ima ikakvog razumijevanja za druge, jer ne zna šta je to. To su osobe kod kojih emocije, koje su prirodne u nama, npr. ljutnja – mogu dovesti da planu u sekundi i da se desi nešto što se prečesto dešava na Balkanu, ne samo u BiH, a to su brojna ubistva. Problem je upravo u tome što ljudi ne znaju šta je emocionalna inteligencija…
Pa šta je tačno emocionalna inteligencija?
Prvenstveno, ja mislim da emocionalna inteligencija ima lošu reputaciju kod nas, jer se smatra nečim sto je nježno, skladno i simpatično; dok u stvarnosti – emocionalna inteligencija je sposobnost prihvatanja, upravljanja i razumijevanja emocija i kod sebe i kod drugih u različitim kontekstima. Ukoliko posjedujete te vještine – možete učiniti apsolutno sve, ukoliko to uključuje druge osobe. Emocionalna inteligencija nije samo biti dobra osoba. Biti dobra osoba i imati visoku emocionalnu inteligenciju su dvije različite stvari. Možete biti i apsolutni psihopata. Pokušavajući da uvučete nekoga u svoj automobil ili kombi, vi tada upravo koristite emocionalnu inteligenciju. Tako da, razvijajući ove vještine, ne samo da vam dobijate prednost u podršci vašeg tima ili porodice, nego i štit od drugih ljudi koji imaju loše namjere. Emocionalna inteligencija, sama po sebi, je vještina koja će vam služiti i štiti vas.
Eh sada, u posljednje vrijeme se javio problem kod ljudi koji rade operacije na licu, nebitno da li se radi o botoksu, filerima ili bilo čemu drugom. Na licu imamo 43 mišića koji, pomjeranjem, prave preko 10 hiljada ekspresija, a tu je i sedam univerzalnih emocija, koje su iste za sve ljude na planeti. Ako osoba ne može napraviti ekspresiju lica kojom izražava neku emociju, ne može ni osjetiti tu emociju u potpunosti. Botoks, npr., umrtvi mišiće. Na kursevima, koje organiziram, sam imao osobe sa botoksom. Fascinantno je da ne mogu osjetiti ni tugu ni sreću. Čak i kada im se pokaže slika lica sa iskrenim osmijehom – njima je to neutralno lice, budući da ne mogu svojim licem ponoviti tu ekspresiju, mozak nije mogao ni registrovati da je osoba nasmijana. Isto tako je sa tugom.
Primjera radi, ako zadržim neku ekspresiju duže od pet sekundi na licu – mozak će registrovati i počet ću osjećati tu emociju. Što duže držim, sve ću jače osjećati. Ukoliko držim tužnu ekspresiju pet do 10 sekundi, počet ću i da plačem. I glas će se promijeniti automatski. To je jako bitno, ukoliko imamo slučaj kada neko pokušava slagati da je tužan. Prvo što se, u slučaju tuge, mijenja je glas. Postaje “cmizdrav” i gubi se na kvalitetu samog glasa. S prestankom tuge, treba nam i 15-ak sekundi da se glas vrati u normalno stanje. Kod osoba koje lažu – glas se vrati momentalno. Isto tako, od 2016. godine se za liječenje depresije u svijetu koristi upravo botoks. Ukoliko umrtvimo mišiće kako ne bismo imali tužno/depresivno lice, smanjujemo i intenzitet osjećanja emocije. Trenutno važi za jedan od najefikasnijih načina liječenja depresije.
U posljednje vrijeme su učestali femicidi, imaš li neku teoriju?
Ubistvo je ubistvo, bilo to muško ili žensko. Te žene nisu ubijene zato što su žene, već zbog ljubomore ili bilo čega drugog. Nisu ubijene zbog spolne mržnje. Postoji i izraz za situaciju kada žena ubije muškarca, ali to niko ne koristi. Ja sam navikao da je ubistvo samo ubistvo. Nažalost, živimo u svijetu kakvom živimo, gdje se potenciraju različiti “izmi”, a ubistvo je ubistvo i više je nego pogrešno…
Šta su uzroci? Naš ‘balkanluk’, PTSD?
Nije to samo balkanluk, svuda u svijetu se dešavaju iste situacije, samo što nemamo pristup dnevnim informacijama iz svake zemlje. U forenzičko-kriminološkom dijelu postoje razlika u tome kada žena ili muškarac počine ubistvo nad partnerom. Kod žena je u 80% situacija razlog ljubomora, dok se kod muškaraca radi o frustraciji. I to je ogromna razlika. On može biti nezadovoljan poslom, životom, izborom partnera, itd. Tako nezadovoljan, u sebi skuplja nervozu i frustraciju – i to mora kad-tad pući, jer niko ne radi na sebi da bi se poboljšao kako bismo napredovali kao zajednica.
Ne reagujemo na vrijeme?
Odgovorno tvrdim da je kod nas problem to što reagujemo poslije. Kad neko umre – već je kasno. Treba raditi preventivno kako bi se spriječilo takvo dešavanje. Kako ćemo to spriječiti? Razvijanjem emocionalne inteligencije kod ljudi i razvijanjem emocija uopće. Razumijevanjem ćemo pomoći da se ogroman broj takvih slučajeva spriječi. Naravno, tu dolazimo do “balkanskog” problema, a to je da smo mi najpametniji sami sebi i da nam ne treba niko drugi bilo šta govoriti ili nas učiti… U zapadnom svijetu je sasvim normalno da osoba ima svog psihologa, dok je kod nas to još uvijek tabu tema..
U BiH svaka treća osoba pokazuje psihopatske osobine? Kakva je situacija u odnosu na svijet?
Da, ali i u svijetu je isto. Ne odvajamo se puno od svijeta po tom pitanju. Istraživanja su pokazala da je u svijetu svaka deseta osoba psihopata. No, ako je neko psihopata, ne mora značiti i da će ubiti nekoga. Imamo dosta direktora firmi, koji su odlični menadžeri, ali su i psihopate. Način na koji neki od njih izrabljuje svoje radnike da bi firma dobro poslovala to pokazuje. To su, jednostavno, osobe koje su manipulatori i koje znaju kako uzeti od drugih ljudi to što im treba. Oni za to koriste upravo emocionalnu inteligenciju. Nažalost, ono što drugi ne shvataju je da kad bi znali da ta osoba koristi emocionalnu inteligenciju, oni bi je mogli iskoristiti protiv svog šefa i naći prikladniji, zajednički jezik te zajednički cilj. I to na puno blaži način, da sebe ne izrabljuju. Emocionalna inteligencija ima dosta dodira sa prodajom. Što je viša, bolji ste prodavac.
Koliki ti je faktor greške, koliko te se može zavarati?
Kao i u svemu, ljudska greška uvijek postoji. Zato, npr., kad se radi analiza, radimo kao tim da bi svako imao svoj ugao gledanja situacije. Uglavnom se snima, kako bi se sve moglo provjeriti ili da bi se nešto moglo dodatno uvidjeti. Naša tačnost, naučno, je trenutno 96,4% i kada ima neka nedoumica, uvijek se vodimo tim da vjerujemo nauci.
A izmanipulisati te?
Ne. Tu je prednost što mi radimo sa šest kanala, a kanali su: glas, lice, govor tijela, verbalni sadržaj, verbalni stil i psihofiziologija. Ljudi mogu kontrolisati do dva kanala. Zato radimo na šest, jer imamo četiri preostala koji nam izbacuju istinu na vidjelo. Mi skeniramo unutar sedam sekundi, jer se tad uključuje ANS (autonomni nervni sistem). Nakon sedam sekundi osoba može upravljati svojim daljim ponašanjem. No, ovih sedam sekundi počinje dvije sekunde prije završetka mog pitanja i traje još pet sekundi kad osoba treba odgovoriti. U tih sedam sekundi se dešavaju reakcije. Mikroekspresije, npr., traju do do pola sekunde. Sve što traje preko – nije mikroekspresija, a mikroekspresije su podsvjesne i tek nakon pola sekunde se pali svijest, a nakon sekunde već mi svjesno dajemo odgovor kakav želimo. Mi pratimo upravo to što se dešava pri samoj reakciji i dolazi iz podsvijesti. Tada tražimo PIN (Point of Interest) kao idikator ponašanja na jednom od šest kanala , koji nije u skladu sa pričom, baselineom i kontekstom. Tražimo tri greške na dva ili više kanala unutar sedam sekundi, a koje odstupaju od priče, baselinea i konteksta. To je naš klaster, tj. model obmane.
Koliko te posao ometa u svakodnevnom životu?
Ne ometa. Primijetim ponešto, ali izignorišem. Kada bih sve analizirao, počevši od porodice, pa dalje – ne bih ni sa kim pričao (smijeh). U privatnom stanju, sve što vidim – gurnem pod ćilim i zaboravim. Tako da se ne opterećujem. Pri tome, treba se i fokusirati. Morao bih pratiti šest stvari odjednom, što zahtijeva punu pažnju i mnogo multitaskinga, a što je ogromno naprezanje. Tako da mi je najlakše isključiti se. Na kraju krajeva – nisam na poslu i niko me ne plaća za to, pa zašto se uzalud zamarati.
Šta sada radiš?
Sada najviše radim edukacije. Pored njih, radim i analizu. Može me bilo ko unajmiti da analiziram ponašanje neke osobe, da li na videu ili televiziji, itd. Mogu dobiti forenzički izvještaj i analizu ponašanja te osobe. No, budući da imam licencu da predajem, uglavnom radim edukacije za SCAnS. Radim tri vrste kurseva, a planiram uskoro napraviti i prvi Masterclass emocionalne inteligencije u Sarajevu, gdje ću pozvati vodeće naše stručnjake iz svojih oblasti, a bit će dobrodošli svi zainteresovani koji bi se željeli bolje upoznati s tim – i to besplatno (prijaviti se možete ovdje).
damir-zolota-2
Jesi li analizirao nekog od naših političara?
Da. Pa na kursu imamo dvije vrste klipova – strane, koji su stvarni slučajevi na kojima smo radili, i domaće klipove, gdje ima političara, advokata i svega ostalog što se može naći na YouTubeu.
Možeš li, u razgovoru od desetak minuta, prepoznati čovjeka koji je u stanju ubiti nekoga?
Mogu. Moguće je prepoznati teroristu i dosta toga. Kod nas je problem što se nema kome obratiti. Ja sada mogu prepoznati dvadesetak ljudi koji su spremni počiniti ubistvo i koji su tempirane bombe sa pitanjem trena kada će ga počiniti, ali kome da prijavim? I šta će mi reći, kada osoba nije ništa počinila. Još uvijek.
Koje su ti mane posla? Šta je najgore što ti se desilo?
Još uvijek ih nema. Možda jedino to što u 11 naveče dobijem video koji treba što prije analizirati. Ali ni to mi nije mana, jer me zanima, a samim tim – jedva čekam da se nešto novo pojavi, da se posvetim.
Planiraš li pokerašku karijeru u penziji?
Trenutno ne, daleko je do penzije (smijeh). A poker je fascinantan, jer je jedna od stvari gdje se ova profesija može itekako dobro primijeniti. Volim gledati svjetsko prvenstvo u pokeru, pogotovo finale, jer je to devet osoba koje su među najboljim lažovima na svijetu. Ali, i kod njih postoje PIN-ovi koji ih odaju. Od tih ljudi se može i dosta naučiti – iz načina na koji oni lažu ili blefiraju.
Zanimljivo – mi smo se svi rodili naučeni da govorimo istinu, laž smo naučili. Također, ljudi koji su slijepi od rođenja – imaju isti govor tijela kao i ljudi koji vide.
Koji su ti highlighti karijere? Je li bilo nekih filmskih priča?
Pa, kao tim, smo radili na slučajevima princa Andrewa, Jeffreya Epsteina i Ghislaine Maxwell, a zadnji slučaj na kojem smo radili bio je nestanak Jaya Slatera na Tenerifima. Također, radili smo i Andrewa Tatea, Donalda Trumpa, R. Kellyja, Michaela Jacksona, itd. Detalje, ipak, ne smijem iznositi, ali neke možete pogledati u našim dokumentarcima – “Faking it – Tears of a Crime”,piše Depo
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Završavam master nauka na Manchester Metropolitan University, a osim toga – da što više proširim svijest o emocionalnoj inteligenciji na Balkanu. Otvorio sam edukacijsku i istraživačku grupaciju u januaru ove godine. I jedina je na Balkanu koja se bavi emocionalnom inteligencijom.
