Podsjetimo, strašne poplave su zadesile našu zemlju u petak. Poplave su najteže pogodile Donju Jablanicu.
“Voda je došla do tavana…”
Amra sa suzama u očima i drhvatima glasom se prisjetila kako je sve krenulo.
“Suprug je zaspao. Moj sin Daris i ja smo ostali još da se igramo. Oko pola 1 iza ponoći čuli smo jako nevrijeme. Uspjela sam doći do prozora i vidjela sam da voda nosi auto. U tom trenutku sam probudila supruga i rekla mu da voda odnose auto. U tom trenutku naša prva komšinica Ševala nam je pokucala na vrata. Ona je samo legla u hodnik i rekla da je izgubila sve što je u životu imala. U tom trenutku nisam znala šta se dešava. Odjednom je došla voda na prvi sprat. Uspjeli smo petero ljudi ubaciti u kuću i pobjegli smo na tavan. Zvali smo u pomoć. Komšija je imao mrežu i uspjeli smo da nazovem Garu kojeg lično poznajem. Deminer je i član je civilne zaštite. Zvala sam i rekla: ‘Gavro, Gavro pomozi nam’. Voda dolazi do tavana. Čekali smo tu dva sata i nikakve pomoći nije bilo. Voda je došla do tavana i jedini izlaz je bio da skačemo kroz taj prozor”, kazala je Jahić.U tom trenutku je pozvala svoju majku i molila je da im pomognu.
“Ja sam nazvala svoju mamu i rekla sam joj: ‘Mama mi moramo skakati, nama pomoći nema’. Prvo je skočio komšija Muhamed Begović. Potom smo skočili moj sin i ja. Izgubila sam bila snagu i nisam vjerovala da možemo doći do krova džamije. Voda je bila prehladna. Uspjela sam svoje četverogodišnje dijete dovesti do džamije. Pola sata smo bili tu. Nakon toga, komšija se pojavljuje sa kompresorom. Tim kompresorom smo prevezli komšinicu Ševalu, mog supruga Semira. U jednom momentu smo svi bili tu, na krovu džamije. Samo smo se zagrijali da se ugrijemo. Toliko je bilo hladno. Odjednom je voda krenula da ide prema krovu džamiju”, kazala je sa suzama Amra.No, kako kaže kiša je krenula da pada sve jače, i nije bilo nada da će biti bolje.
“U tom momentu sam stavila svog sina na kompresor i krenuli smo do obale. Onda je opet krenula nenormalna kiša i nevrijeme. Moj sin je pao sa tog kompresora. Počeo je grcati u vodi. Skočila sam za njim. U jednoj ruci čuvala sam svog sina, a u drugoj plivam i čuvam kompresor. Uspjela sam doći do kuće našeg mumina. On je onda preuzeo mog sina. Gospođa Lejla se vratila na krov džamije da bi ostale prevezla. Na obali sam čekala do šest ujutru sa svojim sinom. Konstantno sam dozivala pomoć. U 6 i 15 ujutru dolaze dvojica policajca, Admir Faladžić i Nedim Ćosić. Admir je uzeo mog sina sa toliko pažnje samo da bi ga prevezao na sigurno. Hvala im do neba. Uspio je samo da nas prebaci na sigurno mjesto. Bili smo u restoranu Maksumić. Nedim je ostale prevozio. Nakon toga, došli su ostali. Uspjeli su spasiti naše prva komšije koji su imali dvije male curice”, kazala je Amra.
U zajedničkoj borbi su bili svi, a kako kaže Amra sve komšije su pomagale samo da bi se spasio njen četverogodišnji sin Daris. U jedno je bila sigurna, da će učiniti sve kako bi Daris imao siguran život.
“Nikada se neću vratiti”
“Kada smo bili na tavanu, nas sedmero bili smo ubjeđeni da neće voda doći do tavana… Kada je krenula ponovo kiša, mislila sam da nama pomoći nema. Svima nam je bilo samo da spasimo mog sina Darisa. Moj komšija prvi je skočio da vidi da li ja mogu plivati sa svojim sinom. Komšija Muhamed je prije toga izgubio sina, odnijela ga je voda. Naš komšiluk je funkcionisao kao jedno. Kada sam plivala, gubila sam snagu. Mislila sam da ako izgubim sina, meni mog života nema. Samo mi je u glavi bilo da se spasi Daris. Dragi Allah mi je dao snagu. Komšinica Lejla Begović je u bolnici, dobila je infekciju. Ta voda je bila prljava. Ne mislim se dolje vraćati. Komplet porodice su izgubile živote. U kontakatu sam sa porodicama koje su ostale dolje”, istaknula je.
Međutim, i nekoliko dana nakon porodica Jahić još uvijek nije svjesna svega što se dešavala tu noć. Zahvalni su što su svi na okupu, a kako kažu materijalne stvari će se nadoknaditi.
“Još uvijek nisam svjesna i sve mislim da se ovo ne dešava. Tu noć sam se igrala sa svojim sinom, sve je normalno bilo. Trenutno nikakve emocije nemam. Meni bez mog sina, život ne bi imalo smisla. Meni je bilo samo da njega dovedem na sigurno mjesto. Nije me bilo briga hoću li ja preživjeti. On je meni samo govorio: “Mama, meni je hladno”, kazala je sa suzama Amra.
Četverogodišnji Daris nam je kazao da ga nije bilo strah i da ima želju da ide čistiti Donju Jablanicu.
Majka Amre Jahić, Admira Hindić u potresnoj ispovijesti za N1 je kazala kako nikada neće više biti isto, ali i da ona od te noći neće biti ista osoba.
“Prvi poziv moje Amre je bio oko pola 2 iza ponoći. Pomislila sam ko me zove u ova doba? Javila sam se i Amra mi je samo rekla: ‘Mama mi smo na trećem spratu’. Opisala mi je situaciju i rekla da zovem vatrogasce i pomoć. Odmah sam ih pozvala. Oni su mi pojasnili da su na terenu i da će krenuti. Rekli su mi da će pokušati stupiti u kontakt. Amra me nazvala me oko pola 3 i rekla: ‘Mama, ako niko ne dođe mi smo gotovi’. I onda se svaka veza prekinula. Moj suprug je otišao dolje pješke, veze više nije bilo. Zvali smo ih milion puta. Ne krivim ja nikog, ali morate shvatiti jednu majku koja je u neizvjesnosti. Samo sam molila Boga da prestane kiša i da ih spasi. Daris me samo noć ranije molio da ostane kod mene. Da mu se nešto desilo, ne bih sebi mogla to oprostiti”, kazala je u suzama Admira,piše N1
Na kraju je navela kako je samo bitno da su živi i zdravi.
“Moj suprug je oko šest sati rekao da ide pješke i da ne može više da čeka. Ja ne znam kako je moje srce izdržalo. Oko šest sati samo mi je Gavro rekao da su živi. Onda sam nazvala Amru i javila mi se. To se ne može nikome opisati, kakav je to bio osjećaj. Nekada sam se nadala da su živi, nekada da… Tek su u 6 sati došli u Jablanicu. Tu noć je nešto u čovjeku puklo, isto kao da nisam osoba koja sam bila. Meni je samo bitno da su oni svi živi i zdravi. Sve drugo će da bude”, zaključila je Admira Hindić za N1.
