Radničke su demonstracije održane zbog zahtjeva za osmosatnim radnim vremenom. Prvi maj se kao praznik rada obilježava od 1889. godine.
Čitavo je 19. stoljeće bilo obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske dnevnice i radni dan u trajanju od 12, pa čak i 18 sati za odrasle, ali tada i za djecu, doveo je ljude na sam rub snaga, pa su u zemljama razvijenog kapitalizma radnici štrajkovima zahtijevali dostojnije uslove rada i življenja. Štrajkački je pokreti doživio najveći zamah u SAD-u.
Prvog maja 1886. godine u Chicagu je protestvovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenisala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je demonstranata uhapšeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
Šta je danas smisao obilježavanja prvog maja? Ima li radničkih protesta i borbe za radnička prava u Bosni i Hercegovini? Umjesto da se radnici koji rade u državnim ustanovama i oni koji rade kod privatnika organizuju i izađu pred Vladu i traže veće plate, uvezan staž i zakone koji će natjerati poslodavce da osiguraju radnike i zakone kojim će se definisati radno vrijeme, 1. maj kod nas podrazumijeva dobar dernek i cjelodnevnu pijanku koja nema veze sa radničkim pravima.
