Par se upoznao putem interneta, ljubav koja se rodila preko žice krunisana je brakom, međutim zaljubljenom paru na put se ispriječila birokratija.
„Upoznali smo se putem Fejsbuka. Prvo je ona poslala poruku, malo po malo, poslije klasičnog upoznavanja rodile su se i prve emocije. Ona je forsirala da se stalno čujemo jer joj se mnogo sviđam i tako smo se dopisivali šest mjeseci. Kako sam po profesiji vozač kamiona ona me je budila za posao i kratila moje duge vožnje i naporne puteve“- počinje svoju ljubavnu priču Bojan Stanković.
Efrozina je iz Ruande, pa su poslije šest mjeseci dopisivanja odlučili i da se prvi put vide.
“Prvi put smo se vidjeli u Ruandi na aerodromu u Kigaliju. Sve što mi je rekla o sebi tako je i bilo. Nema veze boja puti i religija jer mi se svidjela prije nego što sam je vidjeo uživo, bio sam oduševljen njome. Poželjeo sam da je povedem sa sobom, ali problem je bila viza, koja joj nije odobrena. Razlog je taj što će Efrozina pokušati da migrira. Pokušali smo kasnije ponovo ali opet nije bilo pozitivnog ishoda, razlog, uprava za strance ne dozvoljava. Sve što sam uradio bilo je legalno, ali na žalost još uvijek smo razdvojeni“, kaže Stanković.
Da ljubav nema granice i da birokratija ne može da stane na put mladima koji se vole potvrdili su vjenčanjem u Ruandi, a mladoženja je posebno oduševljem tamošnjim običajima.
„Vjenčali smo se uz sve njihove običaje, opštinsko venčanje je papirologija, kao i kod nas, ali, oblačimo njihovu nošnju, a u crkvi mlada nosi vjenčanicu. Za vrijeme crkvenog vjenčanja sveštenik prvo priča dio iz Biblije, kao i kod nas, a onda mladenci kleknu dok se svi ostali mole za sreću mladenaca. Na žalost morao sam sam da idem tamo jer je put skup, tako da moji najbliži nisu mogli da podijele sa mnom ovu sreću. Njihovo vjenčanje je dosta drugačije nego kod nas, nešto nevjerovatno lijepo i posebno. Njeni su me lijepo prihvatili, ali ostaje da se napravi velika srpska svadba“, odlučan je Bojan.
Tradicija je u Ruandi da djevojka koja se udala mora da ide iz kuće. Međutim, Efrozinina situacija je specifična, zbog papira ne može kod mladoženje, ali ni u da ostane u svojoj kući.
“Njene tri sestre, kao i majka, uviđaju tu specifičnost i spremne su da sačekaju da Efrozina dobije vizu. Otac joj je tradicionalista pa se sa tim ne slaže tako da joj ne dozvoljava da ostane kod kuće. Zbog toga ona od našeg vjenčanja spava kod drugarica, rođaka, a ja joj šaljem novac jer nema posao“, ističe mladoženja.
Put i vjenčanje su Bojana koštali oko 5.000 eura, ali kako kaže ne žali ni dinara jer ljubav nema cijenu. Ipak, razdvojenost od voljene teško mu pada pa je odlučan da istraje i da zajedno nastave život u Srbiji.
„Ne odustajemo od apliciranja za vizu. Ona opet sprema papire, ovaj put ćemo priložiti vjenčani list, opštinski i crkveni sa pečatom i sve dok ne dođe u Srbiju nećemo odustati, jer se nadamo da će konačno državne službe uvidjeti besmislenost toga da vjenčani par drže u različitim državama. Ja, nažalost, veze i kontakte da sve ubrzam nemam, pa nam ostaje samo da se nadamo da će se neko iz ambasade smilovati i pustiti Efrozinu da konačno dođe u Srbiju“ – zaključuje Bojan.
Dotle, primorani su da brak, kao i vezu, održavaju preko interneta baš kao i na početku njihove romanse, prenosi “Kurir“.
