Za utorak, 22. listopada, prognoze DHMZ-a za Hrvatsku najvećim dijelom su se pokazale točnima; diljem zemlje do 27°C, uglavnom sunčano, toplo… i tako već danima. Nije riječ samo o Hrvatskoj. NASA i američki NOAA objavili su prije nekoliko dana da je ovogodišnji rujan bio najtopliji rujan otkako je čovječanstvo u stanju mjeriti temperature u atmosferi diljem našeg planeta, odnosno od 1880.
Ove su organizacije otkrile i to da je 2019. godina u razdoblju od siječnja zaključno s krajem rujna u tom razdoblju bila druga najtoplija u povijesti, te da će do kraja godine sigurno ispasti da će 2019. biti najmanje četvrta najtoplija godina ikad.
Topla jesen je u kontinentalnoj Hrvatskoj (kao i u cijeloj BiH, op. red.) beskrajno ugodnija od magli, kiše, hladnoća, a o Mediteranu i mirnom, sunčanom vremenu, pa tek o kupanjima, da se i ne govori. Problem je u tome što je riječ o velikoj klimatskoj nepravilnosti, što će u konačnici doći i dolazi na naplatu kroz poremećaje u prirodi, a posljedično i na zdravlje, ekonomiju i sve druge aspekte života ljudi i planeta Zemlje uopće.
Kobne posljedice
Ovo što se događa neugodno se uklapa u najnovija predviđanja klimatskih promjena po kojima će kroz dva, dva i pol desetljeća suše početi pretvarati Panonsku nizinu, odnosno Slavoniju i Baranju, praktično u pustinje, po kojima će Mediteran, tako i Dalmacija i Kvarner s Istrom, trpjeti užasne nestašice vode.
Slijedom istih klimatskih modela prognoze su da će 2059. godine ono što je danas Zagreb, imati između 22 i čak 40 dana toplijih od 32°C, da će to Splitu biti između 25 i 51 dana, da će Dubrovnik imati čak 73 dana s temperaturom višom od 32°C.
Razvijeni svijet i industrijske sile u nastanku istodobno ne samo da ne uspijevaju smanjiti zagađenje atmosfere ugljičnim dioksidom kako bi se zagrijavanje zaustavilo na 1,5°C, zapravo još malo pa smo tu, ne da ne uspijeva smanjiti CO2 kako ne bismo probili 2°C, što je upitno bi li uopće bilo spasonosno, nego ne uspijeva smanjiti zagađenje s CO2 uopće.
Iz godine u godinu sve je gore i ovakvim stopama nimalo katastrofične prognoze klime predviđaju do 2100. godine svijet zagrijaniji za između 3 i 4°C više od prosjeka iz 20. i 19. stoljeća.
Svijet je sada tu gdje jest, upravo je imao svoj najtopliji rujan u povijesti i juri prema najtoplijem listopadu ikada. Ovakav razvoj situacije s klimatskim promjenama na Zemlji znači da je šest posljednjih godina, otkako je organiziranih meteoroloških mjerenja iz 1880., ujedno i šest najtoplijih godina.
Najvruća je bila paklena 2016. Međutim, ovako topla 2019. godina možda je čak još i gora vijest zato što je ove godine Sunce na svom minimumu solarnog ciklusa, koji se smjenjuju u intervalima od više od 100 godina. Usto, ove godine nije bilo snažnog El Nina. Rekordno tople, odnosno vruće godine u pravilu su se kroz povijest događale onda kad bi Sunce bilo na vrhuncu svog ciklusa, pa kad bi El Nino usto još bio snažan.
“Skoro rekordno topla 2019. godina zato predstavlja pokazatelj u koliko ogromnoj mjeri klimatske promjene, koje je prouzročio čovjek, utječu na naš planet”, u šokantno direktnom tonu objavio je Scientific American.
U BiH i do 30 stepeni
Što se točno događa u našim krajevima sada u listopadu, može se razumjeti ako se usporede objave DHMZ-a i Severe Weather Europe. Prema našoj nacionalnoj meteorološkoj organizaciji, temperature do 27°C, a posljednjih dana bilo je prognoza za neka mjesta u BiH i do 30°C, očekuje se do kraja mjeseca. U pravilu iste takve očite anomalije u temperaturi navode i njemačke, austrijske, poljske i sve druge meteorološke službe po srednjoj i istočnoj Europi te na Balkanu i na Sredozemlju.
Zemljopisno, Hrvatska je očito u središtu te priče. O čemu je točno riječ već danima objašnjava Severe Weather Europe, konkretno svjetski meteorološki stručnjak iz Slovenije Marko Korošec. Oni su objavili dan za danom karte Europe s prikazom poremećaja tlaka zraka od dugogodišnjih prosjeka na velikim visinama, zatim poremećaj u odnosu na prosječne temperature na velikim visinama i pri tlu.
Što se tlaka zraka tiče, cijela Hrvatska vidi se da je u području u kojem je znatno viši tlak zraka od prosjeka za listopad, a temperature su u nekim dijelovima naše zemlje više od prosječnih čak do 12°C. Takvi temperaturni poremećaji smatraju se ekstremnima, a na iole dulje vrijeme prijete i katastrofom u prirodi, poljoprivredi i opskrbi vodom.
U Evropi još gore
Na istoku Europe karte Severe Weather Europe pokazuju da je stanje još i gore, a da je najgore na sjeveru Atlantskog oceana, nešto malo južnije od Islanda, te da je jedino područje u Europi koje je hladnije od prosjeka Pirinejski poluotok i dio Francuske. Korošec navodi da je između te hladnije mase iznad Pirinejskog poluotoka i ostatka Europe snažna jugozapadna mlazna struja i da je to ono što blokira sav taj topao zrak koji grije i isušuje najveći dio Europe onda kad se to ne bi smjelo događati.
Korošecov “update” posebno ističe Balkan kad u podnaslovu navodi 10 do 15°C toplije vrijeme od uobičajenog, sve do 30°C. Sve navedeno savršeno opisuje način na koji funkcioniraju klimatske promjene, zapravo savršeno potvrđuje ono što su mnogi klimatolozi proteklih godina upozoravali da će se dogoditi, te da će baš Hrvatska biti među onim dijelovima svijeta koja bi mogla posebno teško stradati.
Mlazne zračne struje su pojasevi snažnih vjetrova u donjim dijelovima atmosfere, u troposferi, koji pušu od zapada prema istoku oko polova. Isto tako postoje i suptropske zračne struje, a i jedne i druge posljedica su kombinacije u temperaturama zraka u polarnim, umjerenim i žarkom pojasu, te rotacije Zemlje. Iako su to donji dijelovi atmosfere, riječ je o vjetrovima koji pušu na visinama između 10 i 15 kilometara, te brzinama između 90 i čak 650 kilometara na sat.
Pa ako su ti vjetrovi posljedica temperaturnih razlika u pojasevima na Zemlji, što ako bi se neki dio planeta iznadprosječno zagrijao ili ohladio? Odjednom dolazi do slabljenja tih vjetrova, a onda i do mijenjanja njihovih putanja.
Orkanski vjetrovi i na ovim prostorima
O tome je Express pisao u svibnju prošle godine kad su znanstvenici definitivno potvrdili da se u svibnju u Europi sve češće događaju prodori polarnog zraka, što za Hrvatsku znači orkanska nevremena koja sa stotinjak na sat protutnjaju kroz Zagreb, bujične poplave koje sve češće potapaju Istru, dijelove Dalmacije…
Primjerice, megaciklona koja je u svibnju prošle godine, promjera 2200 kilometara, zahvatila najveći dio Europe, poseban darmar napravila je po Jadranu, uzrokujući buru koja je uništavala Kvarner, jugo koje je razbijalo po Dalmaciji, s čak i do 120 kilometara na sat, a tek prolomi oblaka, oluje po kontinentu, posebno u Zagrebu.
Problem s tom megaciklonom bio je tome što je po svemu jako nalikovala uraganu, kojih na takav način u Europi naprosto ne bi smjelo biti. Bio je to prodor hladnog zraka s Arktika, očiti klimatski ekstrem, anomalija kao posljedica “poludjele” polarne mlazne zračne struje. Slijedilo je ljeto 2018. u kojem je Lisabon proključao sve do 44°C, Pirinejski poluotok mjestimično i nekoliko stupnjeva više od toga, u kojem je Švedska alarmantno zvala u pomoć zbog 50-ak požara po šumama unutar polarnog kruga.
Njemačka i Nizozemska trpjele su rekordne vrućine od čak 38°C. Bila je to posljedica u prosjeku čak 5°C toplije prethodne zime na Arktiku, tijekom koje su se “područja vječnog leda”, primjerice dijelovi Grenlanda, znali čak otapati na više od 15°C, što znači da su u tom trenutku bili topliji od Dalmacije, što se također počelo uočavati iz zime u zimu.
Pa kad je ispalo da je Arktik puno topliji nego što bi smio biti za uredne zračne mlazne struje, odnosno da se tople i hladne zračne mase na sjevernoj Zemljinoj polutci premještaju dramatično kao nikada ranije, slijedili su prvo proboji polarnog zraka u svibnju, a onda ubitačne vrućine u kolovozu, daleko gore od prosjeka za taj dio ljeta.
Pretopao Atlantski okean
Što se prirode tiče, njoj je skoro, iako ne baš sasvim jednako katastrofalna situacija ako je u nekom području u kolovozu maksimalna temperatura umjesto 32°C odjednom 44°C ili ako je umjesto 13°C zbog ekstremno toplog listopada odjednom 25°C.
Što se tiče ove zime, AccuWeather je već nedavno objavio da će u prvom dijelu zime na Europu jurišati ciklone s Atlantika, što je logično ako je Atlantski ocean sad ovako pretopao. To će značiti da će ciklone jurcati po Europi i početkom 2020., u razdoblju kad bi inače bilo za očekivati najviše snijega.
Balkanu AccuWeather predviđa, barem što se oluja tiče, mirnu zimu, s povremenim nevremenima da, ali ne onako razornih ispada kao što se događalo godinu ranije. Problem u našim krajevima mogla bi biti suša, a najgora zima bit će najdalje od Atlantika, znači na istoku Europe, te na istoku Skandinavije zbog izloženosti prodorima polarnog zraka.
Do sada je Hrvatska u krugovima svjetskih osiguravajućih društava koja procjenjuju štete od klimatskih promjena, poznata kao čak druga na svijetu po razinama klimatskih šteta,piše Depo
