Biti informisan znači biti naoružan. S porastom broja zaraženih uslijed globalne pandemije koronavirusa, raste potražnja za tačnim i pravovremenim informacijama o razvoju situacije, jer ljudi pokušavaju zaštititi sebe i svoje najmilije od nevidljivog neprijatelja. U međuvremenu, brzi razvoj društvenih mreža pogoršava nematerijalnu bitku između pouzdanih i lažnih vijesti.
Pandemija COVID-19 već je prešla iz obavještavanja o riziku u komunikaciju u kriznim situacijama. Komunikacija u kriznim situacijama nastavlja se širom svijeta. Kakva je uloga medija po pitanju toga?
– Mediji su uvijek bili ti kojima se ljudi obrate kad god se pojavila kriza u historiji. To se dogodilo čak i u prvim počecima masovnih medija, kada sam koncept toga nije ni postojao. Dakle, prirodno je da tokom ove pandemije mediji igraju ključnu ulogu u informisanju javnosti. Zabilježeno je povećanje broja tiraža i čitalaca te pregleda web stranica za sve vrste medija počevši od prvih sedmica pandemije, a to se i dalje nastavlja, čak i na nižim razinama. To znači da sada redakcije imaju veliku odgovornost, puno veću nego prije pojave pandemije. Ali mislim da tek treba vidjeti je li to samo privremeni rast ili stabilni koji će se nastaviti i u budućnosti. Ljudi općenito prate više vijesti za vrijeme ove pandemije, više borave kod kuće, pa stoga imaju više vremena za TV, na primjer, ili za čitanje novina ili časopisa. Da li će se ove navike zadržati i nakon završetka pandemije, ostaje da vidimo.
Mogu li evropski mediji dovoljno informisati javnost o pandemiji?
– Vjerujem da evropski mediji mogu odgovoriti na sve izazove, sa svim finansijskim poteškoćama koje bi mogle nastati tokom sljedećih mjeseci. Novinari su svjesni svoje uloge u društvu i sad više nego ikad vidim vrlo predane profesionalce koji pružaju izuzetno vrijedan uvid svojoj javnosti. Čak i dok rade od kuće, kao što je to slučaj s mojim kolegama, novinskim agencijama koje su članice Evropske alijanse novinskih agencija (EANA).
Lažne vijesti obično prevladavaju za vrijeme vanrednih situacija. Kako biste ocijenili udio lažnih vijesti u odnosu na pouzdane vijesti?
– Mislim da smo svi svjedok bitke između lažnih vijesti i istine. Ja mislim da će to biti duga borba. Nažalost, za vrijeme ove pandemije, pokušaji dezinformacija su dostizali visoke razine, kao nikada do sad. A to može imati strašan učinak na naša društva. Ali, ono što daje optimizam je da i javnost postaje sve selektivnija u pogledu vijesti koje konzumira. Profesionalci koji se bave ispitivanjem činjenica rade svoj posao veoma dobro i to jako puno pomaže. Ali kampanje sa dezinformacijama ne pogađaju samo javnost, već čak i privatne kompanije, države i društva u cjelini. I mislim da je svima posao, u većoj ili manjoj mjeri, suzbiti dezinformacije. Svi možemo odigrati svoju ulogu u tome da vijesti postanu pouzdanije, aktivnim odabirom naših izvora i osuđivanjem onih koji šire dezinformacije. Iz mog iskustva, na primjer, novinske agencije igraju ogromnu ulogu u ovoj borbi, koje su osnov prikupljanja vijesti u cijelom svijetu. I iskreno mislim da bi novinske agencije i njihove novinare trebali podržati dioničari (ako su to privatne novinske agencije) ili države (ako su javne ili državne novinske agencije). Osiguravanje nezavisnosti novinskih agencija pruža kvalitetne vijesti ostalim medijima koji se oslanjaju na njih, a samim tim i javnosti, izravno ili neizravno.
Postoje li zanimljiva istraživanja i analize u medijima o pandemiji?
– U cijelom svijetu objavljuju se nove studije, ali zainteresovani istraživač ili redoviti čitatelj trebao bi se najviše fokusirati na studije koje se bave slučajevima primjenjivim na njihova društva. Reuters institut za studij novinarstva, Niemen Laboratory, Columbia Journalism Report su samo neki od vrlo korisnih izvora.
Koji su vaši prijedlozi?
Za vrijeme ove pandemije mislim da bismo trebali stvari održavati što jednostavnijim. Ljudi bi trebali slijediti službene i pouzdane izvore kako bi dobili informaciju koju traže. Svjetska zdravstvena organizacija najvažniji je izvor informacija o razvoju pandemije i nudi najpouzdanije medicinske savjete o ovoj temi. Nisam siguran da je slijeđenje primjera drugih zemalja najbolji način da se krene naprijed, jer svaka država ima svoje specifično stanje kako se nositi sa ovom pandemijom, a ono što je efikasno za jednu možda neće uspjeti tako dobro za drugu državu. Stoga mislim da bi svaka zemlja trebala pronaći svoj način borbe protiv ovog novog virusa.
Šta bi novinari trebali odabrati tokom krize kao što je ova: objavljivati više vijesti o pandemiji kako bi nagovorili ljude da se zaštite ili širenje informacija koje smanjuju tenzije da ne bi uznemirile društvo?
– Po mom mišljenju, novinarstvo ne bi trebalo biti u situaciji da odlučuje između to dvoje. Teoretski, ako novinar slijedi istinu, to bi bila jedina korisna opcija za javnost, prenosi Fena.
